Jedan od panela u sklopu 21. međunarodne konferencije "Kondicijska priprema sportaša" bio je i onaj s radnim naslovom "Nogometna struka: Znanjem do snova". Uz moderiranje HRT-ova komentatora Marka Šapita, sudionicima konferencije govorili su članovi Dalićeva stručnog stožera, pomoćni treneri Dražen Ladić i Vedran Ćorluka, liječnik Eduard Rod i kondicijski trener Luka Milanović, koji je dio svog posla nazvao "obavještajnim".
U kontekstu činjenice da na pripreme reprezentacije ne dolaze svi jednako pripremljeni i zdravi, jako je važno procijeniti njihovo stanje što prije, a ne "skenirati" ih tek kada dođu.
– Mi kreiramo neku vrstu sportsko-obavještajnog sustava. Informacije prikupljamo izravno od igrača, od njihovih klubova i osobnih trenera. Kada su u pitanju kvalifikacijske utakmice, mi nemamo vremena za potpunu sportsku dijagnostiku, no moguće je dobiti podatke i na neinvazivan način. Recimo, od kluba zatražimo izvješća o opterećenosti praćenoj GPS-om, ne za sve, ali za one kod kojih postoje dvojbe vezane za njihovu tjelesnu formu. Brojke jesu važne, dugoročno su još važnije, no u reprezentaciji oči i uši nas članova stožera imaju još veću važnost.
Svaki od klubova iz kojih dolaze igrači, a njih 25 može doći iz 20-ak različitih klubova, imaju svoj način rada, a tu postoje i osobni treneri.
– Mi radimo s top igračima koji su i karakterno vrhunski i jako dobro poznaju sebe. Jedan Luka Modrić jako dobro zna što mu najviše odgovara dva dana prije utakmice ili na dan utakmice, a na meni je da to sagledam s njegovim trenerom, da bismo onih 15 minuta u danu kada on radi nešto svoje to pametno i proveli. Na nama je da poštujemo njihove navike, a kada to činimo, oni odgovaraju vrhunskom izvedbom.
Poput glavnog kondicijskog trenera Luke Milanovića, vrlo slično poslu pristupa i jedan od liječnika reprezentacije Eduard Rod.
– Kad je riječ o uvidu u zdravstveno stanje igrača, surađujemo s njihovim klubovima, a i na svakom okupljanju, u slučaju bilo kakve sumnje, radimo pregled. I pri tome moramo biti brzi koliko god je to moguće jer nemamo dva-tri dana misliti je li to jest nešto ili nije.
U reprezentacijama nekih timskih sportova zna se dogoditi da klub pošalje medicinsku ispričnicu, a da igrač ili igračica za to vrijeme igraju klupsku utakmicu.
– Mi s klubovima naših reprezentativaca imamo korektnu suradnju. Mi im dajemo informacije o njihovim igračima i oni nam to korektno vraćaju. Naime, moj dio posla je praćenje za Fifu svih oštećenja kod igrača i to je obrazac koji svaki dan morate ispunjavati s puno detalja. Kad napravimo medicinsku dijagnostiku, obavijestimo igračeva klupskog liječnika.
Glavni Dalićev "izviđač" je Dražen Ladić, koji buduće suparnike najviše voli gledati uživo.
– Ne možete vi na televiziji vidjeti ono što i na stadionu jer kamera je usredotočena na igrača s loptom i ponešto igrača oko njega. U analizi krećemo od vratarova izvođenja lopte, je li ispucavanje bekovsko ili je dodavanje iz ruke. Gledamo tko prilazi po loptu, tko je iznosi i procjenjujemo je li pametno da radimo visoki pritisak ili da im ostavimo prostor da izađu pa da nama ostane širok prostor. Gledamo izlaze li kroz dodavanja ili s dugim loptama, ima li ona rezona ili je samo izbijena, ako ima rezona, tko skače na tu loptu... Osim toga, svaka reprezentacija ima određeni broj kvalitetnih pojedinaca kojima treba posvetiti pozornost. Primjerice, pratimo i to kako njihovi napadači rade obrambene zadaće, ostavljaju li prostor da naši defenzivci naprave višak.
Obavljajući svoj posao, Ladić usko surađuje s videoanalitičarom Marcom Rochonom, Škotom koji radi za hrvatsku reprezentaciju, i to je sve što se tiče analitike.
– S obzirom na broj ljudi koji to radi, za velike svjetske reprezentacije naš način skautinga izgleda malo čudno. Baš u Dohi je Engleskinja, koja radi skauting za njihovu reprezentaciju, poželjela razmijeniti iskustva s nama. Kad smo se Marc i ja spustili u predvorje hotela, ona nas je priupitala kada će doći i ostali, jer njihov skauting radi deset ljudi, odnosno trojica s laptopima iza izbornika, na samom terenu.
Još je jednu anegdotu s posljednjeg Svjetskog prvenstva ispričao Ladić:
– Utakmicu između Španjolske i Japana išao sam gledati u uvjerenju da ćemo u osmini finala igrati sa Španjolskom. I tako sam ja pisao natuknice o Španjolskoj sve do 74. minute, kada sam shvatio da ćemo u osmini finala zapravo igrati s Japanom. Sva sreća što sam imao neki generalni dojam o Japanu jer sam uživo gledao i utakmicu Japana i Njemačke.
Osim kondicijskog trenera Luke Milanovića, koji zagrijava igrača koji će ući, za taj dio priče zadužen je i Vedran Ćorluka.
– Igrač koji ulazi obično gori u želji da istrči na travnjak, a ja ga moram zadržati usredotočenim na ono što mu je raditi, posebice ako su u pitanju i rošade u postavi pa on mora objasniti nekom igraču na terenu da se njegova uloga sada mijenja.
U utakmici protiv Brazila bilo je dosta Ćorlukinih povika prema uvedenom Petkoviću, strijelcu izjednačujućeg pogotka.
– Bruno isprva nije razumio što sam mu govorio pa sam izlazio više puta. Ideja je bila da ne dopušta da lopta ide na drugu stranu iza njegovih leđa, nego ispred njega.
Zajedno s Olićem i Mandžukićem, i Ćorluka je bio onaj s kojim se Dalić savjetovao, kako o postavljanju igre tako i o organizaciji treninga.
– Nas trojica smo ti koji filtriramo informacije koje dobijemo od naših skauta. Ona mora biti kratka i jasna, ja onda porazgovaram s Olom i Mandžom i potom odlučimo hoćemo li je prenijeti izborniku ili ne. Inače, na velikom natjecanju vi morate misliti na svih 25 igrača jer svima treninzi moraju biti zabavni. Isto tako, morate se truditi da svi igrači budu sretni pa tako i oni koji nisu igrali. Njima moramo pokazati da su u našim očima jednako važni kao i oni koji su igrali i donijeli pobjedu. Sveukupno gledano, ovaj put su te neke stvari bile na višoj razini nego na SP-u 2018. kada sam ja bio igrač.
Jedino Ladića se može nazvati kao stručnim