Često smo, posebice kod Hajduka, proteklih deset-dvadeset godina slušali priče kako nema smisla da strani trener vodi klub jer ne razumije podneblje, okolinu i mentalitet. Prestali smo i brojiti intervjue s bivšim igračima, trenerima i općenito legendama Hajduka koje su nam uporno govorile da nema drugog načina nego da to bude, kako oni kažu, "naš čovik". Bez obzira na sve te brojne tvrdnje iskusnih legendi, ali i takozvane birtijaške priče koje nerijetko slično zvuče, jednostavno je nemoguće da je to baš tako crno-bijela situacija. Da, stranac možda nikad neće u potpunosti znati osjetiti ni razumjeti gdje se zapravo nalazi i kako funkcionira okruženje oko njega, ali s druge strane to ima i svoje koristi.
Kapetan 'bilih tića'
Talijanski strateg Gennaro Gattuso ovog je ljeta došao u Hajduk i slaže momčad onako kako on misli da je najbolje. Budući da nije prije bio detaljnije upoznat s hrvatskim klupskim nogometom, Gattuso nema prethodno znanje i shvaćanje o važnosti ili reputaciji određenih igrača, što među prošlim stručnim stožerima, što među navijačima i javnosti. Naravno, vjerojatno je bio što znače i predstavljaju Livaja, Perišić, pa i sad Rakitić, ali za nešto puno više od toga nije imao detaljno predznanje.
Ako malo promislimo o tome, to je zapravo dobra stvar za Hajduk. Zašto? Zato što je, za razliku od većine domaćih trenera Gattuso mogao praktički početi po sistemu "tabula rasa" i vrednovati igrače isključivo po onome što mu pokazuju na treninzima i na terenu. Dok bi mnogi drugi treneri vrlo vjerojatno polusvjesno ili poluautomatski već imali gotovo pa predodređenu prvu jedanaestorku po dolasku u klub jer su znali tko je kakav igrač na osnovu prijašnjih sezona ili takoreći kredita, Gattuso za većinu tih kredita nije ni znao, što mu je omogućilo objektivniji pogled na kadar Hajduka.
GALERIJA Pogledajte atmosferu na Poljudu: 29.000 ljudi bodrilo Hajduk, Rakitić dobio ovacije
Tu je u priču uskočilo nekoliko igrača iz drugog plana koji do dolaska Gattusa nisu dobivali previše šansi. Ti igrači se u prijašnjim konstelacijama stožera nisu mogli ustaliti kao barem donekle redoviti član prve momčadi, i to ne zbog njih samih nego najčešće zbog podsvjesnih odluka trenera koji su mislili da je to prevelik rizik. Gattuso ne smatra da je to rizik jer, prema onome što zna i što je vidio na treninzima i utakmicama, oni su mu jednostavno dovoljno dobri igrači za biti važni kotačići kadra Hajduka.
Ima takvih više, ali posebice se ovdje misli na Marka Capana, 20-godišnjeg Bjelovarca koji je prije četiri godine U-17 uzrast Lokomotive zamijenio U-17 uzrastom Hajduka. Rastao je vrlo brzo kroz mlađe kategorije Hajduka, da bi u veljači 2023., još kao 18-godišnjak debitirao u seniorskoj momčadi kod tadašnjeg trenera Ivana Leke. Nastupio je u četiri HNL utakmice i jednom u Kupu, ukupno dobio 189 minuta te za to vrijeme upisao dvije asistencije, uz uistinu sjajne igre za jednog 18-godišnjaka. U nastavku tog proljeća je Capan odigrao još i važniju rolu – kao kapetan i jedan od najvažnijih igrača vodio juniore Hajduka do povijesnog finala Lige prvaka te, prema onome što je isticao trener Marijan Budimir, bio istinski vođa te momčadi.
Unatoč tome što je impresionirao u seniorima za malo provedenog vremena na terenu te što je poveo "bile tiće" do povijesti, Capan je odmah na ljeto poslan u paketu s trenerom Budimirom na posudbu u Široki Brijeg. Tamo mu je minutaža varirala ovisno o trenerima, a kad se ovog ljeta vratio u Hajduk, Gattuso je praktički od prvog trenutka priprema prepoznao Capana kao jednog vrlo važnog igrača, iako ga se u Splitu zaista nije baš pretjerano doživljavalo.
'Šestica', ali i kreator
Marko Capan je vrlo specifičan igrač, "šestica" veznog reda kojem su forte defenzivne akcije na terenu, posebice inteligencija u smislu pokrivanja prostora. Međutim, ono što ga izdvaja od većine drugih šestica činjenica je da nije isključivo "razbijač" i defenzivac, već i kreator nevjerojatne lijeve noge. Capan, što odličnim kreativnim proigravanjima iz dubine, što fenomenalnim prekidima, fantastično koristi svoju ljevicu kako bi pronašao suigrače, a to se vrlo dobro moglo vidjeti i već u prvoj utakmici sezone za Hajduk, gdje je protiv Tórshavna kao starter namjestio nekolicinu velikih prilika za suigrače.
Da je u Hajduk došao neki domaći trener sa svjesnosti o određenom "odnosu snaga" u kadru kluba, tko zna bi li Capan dobio ovakvu priliku i slobodu kakvu mu je dao Gattuso. Poznavajući hrvatski nogomet i činjenicu da takvi faktori podsvjesno uistinu utječu na trenere koji imaju veći broj informacija, vrlo vjerojatno Marko ne bi dobio ovakvu šansu. Ne bi čak čudilo kad bi bio poslan na još jednu posudbu, a ovako Hajduk bez puno muke ima još jednog vrlo potentnog zadnjeg veznjaka, što im je, recimo, bolno nedostajalo na proljeće prošle sezone kad su zbog ozljede ostali bez Mihaela Žapera. Možda nije u svemu prednost imati stranog trenera, ali postoje aspekti gdje je to sigurno prednost.
Capan i Rakitić bi tribali igrat 2 zadnja vezna, i ulazit iz drugog plana, kad naprid pošalju balun.. Krovinović bi triba bit zamjena Rakitiću, po ure može istrčat a da nije slow morion... Ali đaba, ni ove godine BEKOVE nemamo.. Melnjak je napadač, Diallo je kokoš...