Splićanin Borna Gojo (24) na velika je vrata ušao u srca hrvatskih navijača srčanošću i pobjedama na lanjskom završnom turniru Davisova kupa. Jedan za drugim padali su Alexei Popyrin, Lorenzo Sonego i Dušan Lajović, sve igrači iz Top 100, a samo je Andrej Rubljov, i to teškom mukom, uspio izaći na kraj s tada 276. tenisačem svijeta. Danas je Gojo 217. na ATP listi, ali – sukladno spomenutim rezultatima – očekivao se veći napredak. Zašto je on izostao, zašto Gojini rezultati idu gore-dolje, zašto nema kontinuiteta, pitali smo Bornu na početku našeg razgovora.
– To je teško pitanje. Da znam što napraviti, već bih to napravio. Ali zanimljivo je da igrače iz Top 200 skoro redovito dobivam, a češće gubim od ovih koji su iza mene. Ne znam zbog čega. Počeo sam sezonu uistinu dobro, ali onda sam imao peh s prijavljivanjem turnira, neki turniri na kojima sam trebao nastupiti bili su otkazani. I na kraju sam ostao doma bez ičega i više-manje propustio taj prilično veliki dio sezone na betonu. Trudim se biti što bolji, ali... Valjda će sve to jednom doći na svoje mjesto.
No početak sezone nije najbajniji ni za ostale hrvatske tenisače, s ponekim izuzetkom?
– Mislim da je Nino Serdarušić imao neke uistinu dobre rezultate na zemlji na kojoj igra već dulje vrijeme. Očito mu ta podloga odgovara. Duje Ajduković također je imao nekoliko izvrsnih pobjeda na zemlji. Dino Prižmić pobijedio je Istjomina u Zadru, igrao je finale u Dubrovniku, tako je i iza njega nekoliko odličnih mjeseci na profesionalnim turnirima. Mili Poljičak se mučio na početku, ali je sada igrao četvrtfinale u Splitu, tako da mislim da i nije bilo tako loše, da Hrvatska ima potencijal, da imamo igrače... Samo treba raditi, treba igrati, a u tome nam ovi turniri u Hrvatskoj puno pomažu. Nadam se da će se neki od spomenutih igrača u dogledno vrijeme naći u Top 100.
Što od vas možemo očekivati na Zagreb Openu, lani ste pobijedili Gulbisa?
– Zaboravimo što je bilo prošle godine, nadam se da će ove godine biti bolje. Sve najbolje želim i ostalim hrvatskim tenisačima, da naprave dobar rezultat. Meni će ovaj nastup u Zagrebu biti i odlična priprema za Roland Garros od kojega puno očekujem.
Može li igranje kod kuće biti i hendikep?
– Možda je nekome veći pritisak kad igra kod kuće, no meni osobno je lakše. Stavim ruksak na leđa i za pet minuta sam na turniru, gdje ćete bolje?
Pokušat ćete kroz kvalifikacije doći do glavnog ždrijeba u Parizu?
– Od svih zemljanih podloga na kojima sam igrao, ova u Parizu mi je najbliža jer je nekako najbrža i najravnija. Najbolji su odskoci tako da je ondje puno lakše igrati agresivnije nego na ostalim turnirima, što meni odgovara i jedva čekam nastup.
Hoće li u Parizu s vama biti i vaš trener Goran Prpić?
– Hoće, on putuje sa mnom na većinu turnira. Zadovoljan sam suradnjom, na meni je da ispravim neke uočene nedostatke i da budem što bolji.
