Zapamtili smo ga kao sjajnog plivača, poslije je neko vrijeme bio i direktor plivačke reprezentacije, ali Gordana Kožulja (44) već godinama nema u sportu (ne zato što ga nisu zvali nego zato što je zatrpan poslovnim i obiteljskim obvezama). A onda se odjednom pojavio kao glavni autor i prezenter strategije Hajduka, dokumenta koji je izradio njegov Deloitte Hrvatska, jedna od vodećih tvrtki za pružanje usluga revizije, poreznog, pravnog, financijskog i upravljačkog savjetovanja za klijente iz različitih gospodarskih sektora.
– Naša tvrtka zapošljava više od 150 djelatnika usmjerenih na postizanje izvrsnosti pri pružanju podrške našim klijentima te smo dio globalne mreže Deloitteovih ureda u više od 150 zemalja i s oko 335.000 zaposlenika, sa sjedištem tvrtke u New Yorku – ističe Kožulj na početku razgovora.
No, odakle vi u Hajduku? Koliko ste dugo vi i Deloitte radili na strategiji?
– Tvrtka Deloitte u kojoj radim ima veliko iskustvo u pružanju savjetodavnih usluga, između ostaloga i u sportu, a posebice u nogometu, kao komercijalno najdinamičnijoj sportskoj grani. Deloitte surađuje s nacionalnim savezima, klubovima i ostalom nogometnom industrijom u nizu tema. Primjerice, Uefa je angažirala Deloitte na početnoj procjeni izvedivosti, definiranju i praktičnoj primjeni Pravilnika o financijskom fair-playu. Također, radili smo niz savjetovanja pri kupnji i prodaji nogometnih klubova te na izradi poslovnih planova. Stoga poznajemo dobro prihodovne i rashodovne karakteristike klubova. Zato ne treba čuditi što su nam ljudi iz Hajduka pristupili sa željom da im pomognemo pri izradi strategije. Prvi kontakt i inicijalne aktivnosti napravljene su 2016., a cjelovita realizacija dovršena je u posljednja tri mjeseca.
Plivanju opet slijede bolji dani
Jeste li zadovoljni kako je taj dokument primljen u javnosti?
– Ključni dionici kluba – uprava, Nadzorni odbor, Grad Split i Udruga Naš Hajduk – aktivno su surađivali u izradi strategije. Sudjelovali su na radionicama, analizirali nacrte dokumenata te davali jasne i konstruktivne komentare na tekst strategije. Tek kad su svi oni bili zadovoljni, a javnosti je predstavljen samo temeljni dio strategije, dokument je finaliziran. Ja sam zadovoljan samo onda kada je i klijent zadovoljan, a to se u ovom slučaju ostvarilo. Što se javnosti tiče, ona je djelomično zakinuta time što nema uvid u cjeloviti dokument, ali mislim da se može ponositi transparentnošću kojom je strategija izrađena i prezentira na, kao i time da napokon postoje jasne smjernice za sve one koji žele i mogu pridonijeti daljnjem razvoju kluba.
>> Gordan Kožulj na predstavljanju Hajdukove strategije
Neki bi mogli reći da su ciljevi preambiciozni – dva prvenstva i Kup u pet godina?
– Primarni je Hajdukov sportski cilj popeti se na Uefinoj ljestvici klubova s trenutačnog 141. mjesta, odnosno iz raspona od 140. do 160. mjesta u kojemu je Hajduk boravio u posljednjih pet godina, na poziciju između 80. i 100. mjesta do kraja 2027. godine. Da bismo dobili odgovor na pitanje je li to preambiciozan cilj napravili smo detaljnu analizu klubova koji su u proteklom razdoblju bili na pozicijama u ciljanom rasponu. Uprava kluba procijenila je da se do 2027. mogu kreirati uvjeti i provesti inicijative koje će omogućiti klubu ostvarenje tog cilja.
Ali dva prvenstva i Kup uz Dinamo, te Rijeku i Osijek koji sve više jačaju...
– Matematički gledano, Hajduk bi mogao ostvariti željeni plasman na Uefinoj ljestvici klubova igrajući uspješno u Konferencijskoj ligi, a to znači da bi mu bilo dovoljno da stalno osvaja treće mjesto u Hrvatskoj. No, u praksi je teško očekivati ostvarenje kvalitete na međunarodnoj sceni bez ostvarenja kvalitete na domaćoj. Dakle, uprava i stručna služba, kao Hajdukovi ključni dionici, smatraju da su zacrtani ciljevi ambiciozni, ali i da su ostvarivi.
Može li se znati za koga vi navijate u nogometu?
– Iako je moja prva i velika sportska ljubav plivanje, volim gledati nogomet i vatreni sam navijač hrvatske reprezentacije. A cijeli proces izrade strategije dodatno me osvijestio o tome što Hajduk u povijesnom, društvenom i kulturološkom smislu znači za Split i Dalmaciju, ali i za hrvatski nogomet.
Jeste li još za nekoga u sportu radili sličnu strategiju?
– Iako je u Deloitteu moj primarni posao izrada strategija i planova rasta i restrukturiranja u drugim industrijama, u proteklih 12 godina imao sam priliku raditi i zanimljive projekte u sportu, uključujući izrade strategija i planova saveza, klubova i velikih sportskih događanja. Iz obzira prema klijentima, ne mogu navoditi njihova imena.
A što kažete za hrvatsko plivanje: nema nas u vrhu, nema seniorskih medalja?
– Na žalost, to je točno. Osvojiti seniorsku medalju u globalno konkuentnom sportu kao što je plivanje nije nimalo lako, pa se periodički neuspjeh može dogoditi. Međutim, trenutačna rupa već dulje traje i s tim problemom se treba uhvatiti ukoštac. Talenti su u principu podjednako raspoređeni u svakoj generaciji. Međutim, mojoj generaciji, kao i generacijama prije nas, ključni problem bili su infrastrukturni uvjeti koji su dijelom limitirali realizaciju talenata. Primjerice, postojalo je samo jedno zatvoreno plivalište u Zagrebu, mali bazen kod Sportskog doma, na kojemu su trenirale sve dobne skupine Medveščaka i Mladosti. U međuvremenu su se uvjeti u Hrvatskoj znatno poboljšali. Samo u proteklih 15-ak godina sagrađeno je 15 plivališta diljem Hrvatske, a neka su, poput poljudskog bazena, i obnovljena. Time su postavljeni temelji za proširenje masovnosti plivačkog sporta, ali i osigurani bolji trenažni uvjeti za natjecateljske kategorije. Stoga vjerujem da će u godinama koje su pred nama isplivati još više talenata.
Mi talenata i imamo, ali se ti juniori poslije negdje izgube...
– Ta tranzicija iz juniorske u seniorsku kategoriju najveći je izazov u plivanju. S juniorima učestalo postižemo dobre rezultate, ali u seniorskoj konkurenciji gubimo korak sa svjetskim plivanjem. Dio rješenja zasigurno trebamo tražiti u većem ulaganju u razvoj trenerskog kadra. Treneri su ključni nositelji kvalitete vrhunskog sporta, pa tako i plivanja. Klubovi, u suradnji s Hrvatskim plivačkim savezom i jedinicama lokalne samouprave, trebaju kontinuirano raditi na unapređenju financijskih i materijalnih uvjeta za trenere kako bi privukli, razvijali i zadržali najbolje trenerske talente. Također, bilo bi korisno ustrojiti neku vrstu nacionalnog plivačkog centra u kojemu bi tijekom većeg dijela sezone zajednički trenirali svi najbolji juniori i seniori, odnosno kako bi se stvorila veća koncentracija kvalitete i konkurentnosti na treninzima. Danas su ponajbolji hrvatski plivači disperzirani po različitim klubovima gdje imaju vrlo limitiranu konkurenciju, a time i nižu razinu intenziteta treninga – to je jedini način da se iz dana u dan izvlači maksimum iz sportaša.
Svjetski rekord najveći uspjeh
Kad se osvrnete na svoju bogatu sportsku karijeru, čime se naviše ponosite?
– Svjetski rekord na 200 metara leđno u 25-metarskom bazenu rezultat je kojim se najviše ponosim jer sam njime pomaknuo granice plivačkog sporta u globalu, a ne samo u vlastitim okvirima. Naslov svjetskog doprvaka i dva naslova europskog prvaka u 50-metarskim bazenima me jednako tako vesele, ali ovaj put zbog vlastite potvrde sposobnosti da postignem međunarodni uspjeh. No, jako se ponosim i štafetom 4x100 mješovito u sastavu Rogulj, Todorović, Draganja i ja, koja je osvojila srebrnu medalju na EP-u u 50-metarskom bazenu 2008. Izgubili smo samo od Rusije, koja je u toj utrci postigla europski rekord. Tada smo kao reprezentacija potvrdili da smo svjetska klasa.
Vi plivači iz te generacije nekako ste se razišli i izgubili. Gdje su sad i čime se bave Karlo, Draganja, Rogulj i ostali?
– Zanimljivo, svi ti koje ste naveli završili su fakultete struka izvan sporta i trenutačno se bave različitim poslovima. No, dio bivših uspješnih plivača ostao je u plivanju, kao primjerice Milošević, Žeravica, Čač i Mašković, da spomenem samo neke, i rade kao treneri – zaključio je Kožulj, otac dvojice srednjoškolaca, od kojih se jedan također bavi plivanjem.
Kolk tog napisanog, a ništ rečeno ni ! Hajduk ak oće napredovat prvo se mora rješit "ulice" i kojekakšnih menadžera....i par let se posvetit radu od najmlajših pa na gor. Talenta i "štofa" im ne fali - sam pameti !