Alen Halilović još je dječak, ali kakav dječak, iako će netko reći da u prognozama treba biti oprezan, da je razvoj kod nogometaša uvijek neizvjestan, taj dječak bit će igrač. Deset minuta protiv Hajduka bilo je dovoljno da se vidi raskoš talenta, razlog zašto ga već godinama prate veliki europski klubovi kao što su Real, Manchester United...
Tko zna što će tek biti sada kad je zaigrao za prvu momčad. Iako za njega cijene još nema, a neće je skoro ni biti jer je tek počeo igrati i Dinamo ga ne namjerava prodati, vrijedit će desetke milijuna eura. No Alen se time ne opterećuje, još je u utakmici s Hajdukom.
– Još sam uzbuđen zbog te svoje prve utakmice, ali i sretan, sad trebam nastaviti raditi – skromno će Alen.
Puno poruka na Facebooku
Je li bilo treme prije ulaska u bitku protiv Hajduka?
– Malo kad sam se zagrijavao, pa kad sam čuo pljesak s tribina kad su me najavili, ali već nakon prvog dodira s loptom opustio sam se.
Koliko je poruka stiglo na Facebook?
– Uh, jako puno.
Što je tata Sejad rekao?
– Samo mi je čestitao i rekao da ćemo razgovarati. Bili smo u karanteni nakon utakmice pa nismo stigli razgovarati.
Kako je u karanteni s prvom momčadi?
– Lijepo, dečki su odlični, zabavljamo se, zezamo.
Nosite li torbe igračima?
– Nosim sve što mi kažu, nosim bočice s vodom, to je normalno, takav je red, najmlađi sam.
Dojam je da ste čvrsto na zemlji, nećete sad poletjeti?
– Ma ne, a tu je i tata koji mi daje savjete i pazi na mene.
Jeste li gledali tatine utakmice?
– Naravno, no on je bio drukčiji tip igrača, jedno je vrijeme igrao na sadašnjoj mojoj poziciji, kasnije povučenije. Sad igra i brat Dino i on je malo drukčiji, čvršći, trči.
>> Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista <<
s obzirom da naš vrli HTV ne prenosi ni derbi, jedino što sam vidio od Halilovića je isječak na dnevniku Nove. Ali, iz jednog isječka jasno je da je riječ o igraču koji ima "ono nešto". Nije robot, nego igrač sa idejom i imaginacijom. U današnjem "robotiziranom" nogometu sa 3 zadnja vezna, bez špice i sl. takvi su svakako osvježenje. Puno sreće i njemu, i Kovačiću, i Radoševiću i malom Bašiću...neka ih ne unište manageri, "savjetnici" i loši treneri za dobrobit njih i naše reprezentacije.