Sjećamo ga se još kao 20-godišnjaka u Mladosti, a u međuvremenu je Hrvoje Koljanin (38) porastao. U vaterpolskom smislu, u onom tjelesnom ostao je na svoja 192 centimetara. Ali sada je trener grčkog Vouliagmenija i ozbiljna je prepreka mladostašima u njihovu naumu da uđu u polufinale Eurokupa.
Bušlje je u strašnoj formi
Zagrepčani su kod kuće izborili pobjedu (11:10), ali sada im, u srijedu, predstoji uzvratni susret.
Pitali smo ga kako gleda na mladostaše, koga se najviše pribojava u zagrebačkoj momčadi.
– Nepotrebno je trošiti riječi o kvaliteti Mladosti, puna je odličnih igrača koji su jaki i kao momčad. No, izdvojio bih Andru Bušlju koji će igrati na njemu domaćem bazenu (igra se, naime, na Olympiakosovu bazenu – op. a.) i u strašnoj je formi. Mislim da ove godine još nije niti jednom promašio, a igrao je toliko važnih utakmica, što s klubom što s reprezentacijom – kaže Koljanin.
Što je s grčkim prvenstvom, kad će biti nastavljeno?
– Grčko prvenstvo, na žalost, ne ide. Počelo je početkom listopada, a evo sad je kraj ožujka, a mi smo odigrali samo šest kola. Kažu da bi se moglo nastaviti 27. ožujka i tome se nadamo.
Kako ste se našli u vaterpolu?
– U školi u Splitu 90-ih se godina provodilo testiranje i upis djece u tada vrlo popularan i jaki Jadran. Mene su svrstali u naprednu skupinu s još nekoliko kolega iz razreda i svidjelo nam se na bazenu.
Kako gledate na svoj četverogodišnji boravak na Savi?
– Bilo je to rezultatski uspješno razdoblje, osvajani su trofeji, ali moj razvoj nije išao putem koji smo očekivali i klub i ja.
Kako je dalje tekla vaša karijera, najprije igračka, a potom trenerska, kako ste završili u Grčkoj?
– U Grčku me “poslao” Veselin Đuho. Njegov pomoćnik u Olympiakosu Thodoris Vlachos postao je trener kluba Palaio Faliro, koji je zapravo bio Olympiakosova filijala. Tražio je igrača na određenoj poziciji, pa mu je Đuho predložio mene. Nakon četiri godine Vlachos je postao trener Olympiakosa pa je povukao i mene. Nakon Olympiakosa, još sam tri godine igrao u PAOK-u, a potom sam se na godinu dana vratio u Jadran da bih završio trenersku školu i vratio se u Grčku da bih bio pomoćnik Vlachosu u Olympiakosu. Uspješne dvije godine provedene s njim i nakon toga evo teče treća godina mog samostalnog rada u Vouliagmeniju.
Kako vam je bilo u Olympiakosu s trojicom Hrvata među igračima?
– Predivno razdoblje koje je završilo na najbolji način: osvajanjem Lige prvaka. Sva trojica naših igrača – Pavić, Bušlje i Obradović – ostavili su neizbrisiv trag, pomagali su i meni bitnim informacijama oko treninga i utakmica. Pavić je bio i kapetan kluba u kojem su praktično bili svi grčki reprezentativci, neki i sa stažom u klubu od sedam-osam godina. To puno govori. U Olympiakosu obožavaju Hrvate, ali za to su bili zaslužni i oni od prije, igrači Đogaš, Komadina, Vranješ..., ali i treneri Matutinović, Đuho i Trumbić.
Mogu li do domaćeg naslova?
Može li Vouliagmeni oduzeti naslov prvaka Olympiakosu?
– Sve radimo da bismo uspjeli u tome, ali neće biti lako jer je Olympiakos jedna od najboljih europskih momčadi. Imamo i mi kvalitetu, želju također, ali oni imaju prednost jer imaju iskustvo osvajanja naslova, što je jako bitno.
Imaju li Lozina i Bašić popust?
– Nemaju, ha-ha... Oni su stranci i u skladu s tim se ponašaju. Dovedeni su kao pojačanja da daju kvalitetu više. Zadovoljni smo obojicom, odlični su igrači i još bolji momci. Bašiću je ovo treća godina u klubu i to govori samo za sebe.
Kako vam je inače u Grčkoj, kako vam se sviđa hrana? Gdje je ljepše ljetovanje: u Hrvatskoj ili Grčkoj?
– Lijepo mi je, zadovoljan sam. Živim u Vouliagmeniju, mirnom i lijepom mjestu, najjužnijem dijelu Atene, uz more i na tri minute od bazena. Na hranu sam se lako prilagodio jer je također mediteranska, ukusna, slastice su im možda najbolje na svijetu. Ako bih morao nešto izdvojiti, onda je to feta meli, pohani feta sir u umaku od meda, posut sezamom. A što se ljetovanja tiče, u Splitu sam najmanje mjesec dana, tako da mogu reći da je lijepo i u Hrvatskoj i u Grčkoj.
