Polako ali sigurno Europljani osvajaju košarkašku Ameriku. Nije baš riječ o kolonizaciji kao što je to bio slučaj u 17. i 18. stoljeću kada su današnju Kanadu i SAD naveliko naseljavali Francuzi i Englezi, ali je riječ o kretanju koje se još prije 20 godina činilo znanstvenom fantastikom.
A da ne govorimo o kasnim 80-im, pa i ranim 90-im kada su samodopadljivi Amerikanci – koji su tada NBA prvaka proglašavali prvakom svijeta – iznad Europljana postavljali veliki upitnik.
“Europljani nisu atletski dorasli američkim košarkašima”, bila je glavna teza svih onih koji su se protivili dovođenju u NBA europskih pionira poput Dražena Petrovića, Vlade Divca, Stojka Vrankovića, a potom i Tonija Kukoča i Dine Rađe.
Novi Europljani nisu klonirani
U međuvremenu nije došlo do genetskog inženjeringa odnosno kloniranja iz stanica američkih košarkaša, nego su neki pametni ljudi poput Gregga Popovicha shvatili koliku tehničko-taktičku raznovrsnost mogu imati pojačanim angažmanom Europljana, pa i Južnoamerikanaca. NBA košarci tako su se dogodili Dirk Nowitzki, Pau Gasol i Tony Parker, igrači koji su, potvrdili ono što su Petrović, Kukoč i Rađa najavili, a to je da se Europljani mogu nositi i s najboljim Amerikancima.
Na koncu je sve rezultiralo time da su Europljani postali trend i da ih svake godine ima sve više pa će tako ovu sezonu započeti njih 74, jedan više nego prošlog listopada.
Sredinom 90-ih ta je brojka prvi put prešla 20, a 2001. više od 30 Europljana. Već 2003. bilo ih je 52, a četiri godine kasnije već 66. Sedamdeset europskih košarkaša u majicama NBA klubova prvi je put evidentirano 2013. i od tada je taj broj stalno veći od 70.
A među ova 74 Europljana i šest je hrvatskih košarkaša, baš kao i lani. Da Damjanu Rudežu nije raskinut nezajamčeni ugovor u Orlandu, bilo bi ih i sedam, no i šest je brojka koja govori o Hrvatskoj kao jednom od najvećih izvoznika NBA košarkaša.
Točnije, Hrvatska je na toj listi treća s 22 košarkaša, odmah iza Srbije (31) i Francuske (29), a ispred Španjolske i Njemačke s po 17 igrača. Doduše, u njemačkom slučaju ubrojeni su i Chris Kaman, Shawn Bradley i Kiki Vandeweghe, Amerikanci s njemačkom putovnicom.
Među šestoricom Hrvata – Bogdanović, Šarić, Bender, Hezonja, Zubac i Žižić – najbolji status ovog trenutka imaju Bogdanović i Šarić. Specijaliziran portal Eurohoops procijenio je Bogdanovića kao 22. najboljeg Europljanina koji bi tu nesklonost prema sebi mogao demantirati u dresu Indiane.
Jer, nakon ozljede Glena Robinsona III. Bojan će biti član početne petorke i igrat će 30 do 35 minuta (prosjek mu je 26,7 minuta), a u takvim okolnostima Mostarac je u stanju otići na prosjek od 18-20 koševa po utakmici.
Krilni-centar Dario Šarić za Sixerse možda neće toliko zabijati, ali će i dalje oduševljavati svojom svestranošću, doduše ovaj put s klupe. Naime, s oporavkom Bena Simmonsa, prvog picka drafta 2016. godine, Šarić će se morati zadovoljiti vodećom ulogom u drugoj garnituri, što i nije tako loše jer će imati veće ovlasti nego u prvoj petorci, a i igrat će protiv slabijih čuvara.
– Od toga tko započinje utakmicu važnije je tko ju završava, tko je na terenu kada se odlučuje – kazao je Šarić koji bi mogao uskakati i na poziciju petice koja “rasteže” reket jer je popravio vanjski šut.
Za Marija Hezonju (Orlando) ovo će biti sezona istine, kao što je za svakog novaka njegova treća sezona. Tada se vidi je li igrač spreman za značajniju ulogu u NBA košarci, a samim time i za veći ugovor, ili je stvoren za epizodista kakvima je onda bolje, u igračkom smislu, otići u Europu. Zbog toga je Hezonja i proveo cijelo ljeto u SAD-u te je unajmio i šuterskog trenera.
Ante Žižić suigrač LeBronu
Dvadesetogodišnjacima Benderu (Phoenix) i Zupcu (LA Lakers) ovo će biti druga sezona, no oni su, čini se, u boljoj poziciji nego Hezonja jer njihovi klubovi u njima vide svoje dugoročne projekte. I jedni i drugi grade momčad za budućnost u kojoj bi ova dva mlada Hrvata trebali biti perjanice.
Njihov vršnjak Ante Žižić imat će tu čast da igra uz najsvestranijeg igrača današnjice LeBrona Jamesa i vrebat će svoju priliku s pozicije trećeg centra. Naime, trener aktualnog NBA doprvaka Tyronene Lue odlučio je Kevina Lovea pomaknuti s mjesta krilnog-centra na centra, što pak Tristana Thompsona potiskuje na klupu, a Žižića prema kraju klupe.
Vidim niste ništa napisali o licemjernom odgovoru currya na pitanje dal će kleknut na himnu prije utakmice?”neću kleknut jer od kad je to sve počelo dobili smo veću slobodu u izražavanju svog mišljenja u medijima(šta očito prije nisu imali😂) i i moje klečanje bi bilo kontraproduktivno ali ako netko drugi od nba igrača želi kleknut to bi bilo ok”...drugim riječima ako netko drugi ima muda i nije ga strah da ga gazde kazne i nije ga strah da će mu se smanjit prodaja dresova neka klekne...LICEMJER