Kako je mala razlika između crte koja dijeli junake i tragičare. Uvjerio se u to ovih dana i naš rukometni vratar Ivan Stevanović (35). Bio je u 2. kolu prvenstva sjajan protiv Islanda (41 posto obrana), no poslije dva lošija izdanja protiv Švedske i Bjelorusije, Stevanović je s kolegom Alilovićem postao glavni Pedro. Ali, u subotu je s 14 obrana zaključao vrata protiv sjajnih norveških šutera, donio pobjedu Hrvatskoj te opet postao junak.
– Naučio sam ja već na to, nas vratare to prati cijelu karijeru – rekao je skromni Stevanović nakon utakmice.
Valter Matošević, bivši Stivijev trener u Zametu i reprezentaciji, jedan je od onih koji je vjerovao u Ivana uoči utakmice s Norveškom.
Imamo vrlo dobre golmane!
– Bilo je zaista puno kritika, po meni nepravednih. Golmani nisu mašine pa da im kažeš: “Danas trebamo tvojih 15 obrana”. Specifična je to pozicija, jer igračku grešku ima tko ispraviti, a golmansku ne. I zato su vratari ili heroji ili tragičari, sredine nema. Sami su u svojih šest metara i zato su psiha i koncentracija najbitnije – kaže naš proslavljeni vratar Valter Matošević te dodaje:
– Stivi je sada svima začepio usta, dokazao da nam vratari nisu rupe kao što je dio ljudi tvrdio. Ma imamo mi odlične golmane, Stevanovića, Alilovića i Pešića koji su sada u reprezentaciji, plus Ivića koji je također vrlo dobar. Treba ih pustiti na miru, a ne uvijek u njih upirati prst kada reprezentaciji ne ide.
Na Stivijevu vratarsku karijeru puno je utjecao baš Valter Matošević. U počecima karijere bio mu je uzor, a kasnije i trener u Zametu.
– U tim počecima sjećam ga se kao talentiranog, ali jako skromnog dečka koji je uvijek šutio i radio. Veliki je radnik, na svakom treningu ide maksimalno. U karijeri se probijao stepenicu po stepenicu. Došao je 2012. kao anonimac u PPD Zagreb, a onda od trećeg golmana ekipe postao prvi. A sada je naš najbolji reprezentativni golman – kaže Matošević i zaključuje:
– Trebala mu je jedna ovakva utakmica, sad je pun samopouzdanja i bit će odličan do kraja EP-a. Naravno, trebat će mu i pomoć dečki iz obrane.
Ivan Stevanović tako s 35 godina doživljava najljepše rukometne trenutke karijere. Karijere koja je bila sve samo ne uobičajena. Doslovno se penjao, padao pa stigao do vrha. Uostalom, neobično je već to što je za reprezentaciju na najvećim natjecanjima debitirao tek s 33 godine, na Euru u Poljskoj 2016.
A zamalo da nije ni završio u rukometnim vodama. Bio je kao dijete predodređen da bude odličan plivač. Trenirao je 50 i 100 metara slobodnim načinom, i to dobrih deset godina. Lopta ga u to vrijeme uopće nije zanimala.
– Plivanje sam počeo trenirati na nagovor trenerice Bistre Gospodinove, Bugarke koja je u Rijeku došla živjeti i raditi 1990. Ona je bila sudionica Olimpijskih igara u Seulu, a s bugarskom štafetom 4x100 mješovito osvojila je broncu na EP-u. Ona me kao dječaka naučila nekim životnim stvarima – rekao je Stevanović.
Plivalište mu je bilo na drugom kraju grada, a rukometna dvorana na Trsatu preko puta kuće. Zato je na kraju osmog razreda počeo braniti u rukometu. Prvo je igrao za Trsat i Pećine, potom za Zamet pa preko Krškoga stigao do PPD Zagreba 2012., što je bila prijelomna točka u njegovoj karijeri.
– U 29. godini razmišljao sam čak da se ostavim rukometa, da završim fakultet i da počnem negdje raditi – priznao je Stivi.
Uz rukomet završio je srednju školu i upisao fakultet. No još nema diplomu.
– Prvo sam upisao strojarstvo, ali brzo sam odustao jer mi je bilo malo preteško. Onda sam upisao promet. Za sada je fakultet u mirovanju, ali nadam se da ću jednog dana završiti – rekao je i skromno dodao:
– Ma kod mene nema ništa zanimljivo. Ne igram igrice, nemam Facebook, ne izlazim...
Sedam godina u braku
S kime god smo ovih dana razgovarali o Stevanoviću, svi su isticali tri stvari. Da je vrhunski sportaš, veliki radnik i obiteljski čovjek. Supruga Irena i sin Vigo sve su mu na svijetu.
– Gdje sam upoznao suprugu? To je bila ljetna ljubav. Moji baka i djed imaju kuću u Puntu na Krku. Kako je Irena tamo ljetovala, dogodila se ljubav. Bilo je to prije 17 godina, a u braku smo već sedam – rekao je Stivi.
Nadamo se da će Irena i Vigo od tate biti odvojeni sve do 28. siječnja, a onda zajedno slaviti novu tatinu medalju. Još kad bi bila zlatna...
Još da nauči Hrvatsku Himnu ...