Nastup na Europskom košarkaškom prvenstvu hrvatska reprezentacija započinje danas u 14 sati utakmicom s Mađarskom. Da je riječ o vaterpolu, govorili bismo o velikom okršaju, no riječ je o kraljici igara, a to je onda nešto sasvim drugo. Naši sjeverni susjedi jaki su u vodenim sportovima, ali u košarci se baš nisu proslavili. Doduše, davne 1955. bili su čak i europski prvaci, ali su potom s vremenom nestali s košarkaške karte Europe.
Otac Srbin, majka Hrvatica
A na Eurobasket doveo ih je trener rođen u Dubrovniku. Tko je i što trener kojeg Srbi svojataju, Stojan Ivković nam je sam objasnio:
- Otac mi je Srbin, njegovi su iz Nevesinja, a mamini su Obradovići iz Dubrovnika i žive u Gružu, dundo Lukša, Ivka i ostali. No, kada sam imao samo jednu godinu moji su se preselili iz Dubrovnika u Kotor, ali kad god idem na ljetovanje, prvo idem u Dubrovnik. Uostalom, imam hrvatsku putovnicu kojom putujem posljednjih 27 godina. Tek nedavno dobio sam i mađarsku putovnicu. Još od mojih igračkih dana, Mađarska je prema meni bila dobra zemlja, u kojoj 27 godina nisam morao sjesti u autobus.
Glede ambicija svoje momčadi, Ivković ističe:
- Nakon što Mađarska 48 godina nije izborila pobjedu na EP-u, počašćeni smo što smo ovdje. Točno znamo koga možemo pobijediti, to su dvije-tri momčadi, ali Hrvatska nije među njima. Imate 10 igrača koji su u karijeri barem jedanput igrali u Euroligi, ali i trojicu NBA igrača, a mi imamo samo Hangu i Allena koji igra u Španjolskoj.
Spomenuti Hanga najveća je zvijezda naših prvih suparnika, a status mu je dodatno osnažen potpisivanjem trogodišnjeg ugovora s Barcelonom vrijednog 7,5 milijuna dolara. Njegov je prelazak u katalonsku momčad bio prava sapunica, požalio se da će u Barci zarađivati 30 posto manje jer je morao i sam sudjelovati u otkupu svoga ugovora od Baskonije.
- Najprije smo čekali da potpiše ugovor u NBA ligi, a potom za Barcelonu. Napokon smo ga i dočekali pa nam se pridružio tek prije tjedan dana jer bez ugovora prije nije mogao.
S obzirom na to da u Mađarskoj živi tako dugo, Ivković je dobro upućen u intervencije mađarske države u tamošnji sport:
Nogomet je najveći
- Pet je privilegiranih sportova, nogomet, vaterpolo, rukomet, košarka i odbojka. Mađarski premijer Orban živi za sport, zapravo za nogomet, a ako netko živi za nogomet, onda i drugi dobro žive. Jer, ako se borite protiv nogometa, zakopate i sami sebe. Nogomet je najveći, može ga netko ne voljeti, ali trebate priznati gdje vam je mjesto. Kao što košarka nije dorasla nogometu, tako vaterpolo po statusu nije blizu košarci. Kada god se u vaterpolu igra neko veliko natjecanje, otvaram šampanjac jer znam da ću imati razloga slaviti. Otac Srbin, majka Hrvatica, žena Mađarica, a ja odrastao u Crnoj Gori.
Ivković je visoko rangirao i hrvatskog izbornika Petrovića, koji ni u Cluju nije sklon vojničkoj disciplini. Štoviše, dvije večeri prije prve utakmice pustio je igrače da odu u grad, pa su neki i večerali vani. Zar se ne boji mogućeg trovanja hranom?
- Ne, rekao sam im da se pripaze.
Možemo se nadati da će mu igrači za to uzvratiti maksimalnim trudom u svakoj minuti provedenoj na parketu, o čemu je govorio i najstariji reprezentativac Marko Popović (35):
- Naš je plan svaku utakmicu u kojoj smo evidentni favoriti odlučiti što prije jer bi u njima naši glavni igrači Bogdanović, Šarić, Simon i Ukić trebali igrati što manje.
ma samo da je srbin ide feljton u nastavcima