Nenad Šoštarić postao je tek šesti hrvatski rukometni trener koji je osvojio medalju na velikim natjecanjima. Prije njega to su napravili Zdravko Zovko (svjetsko srebro 1995. i europska bronca 1994.), Velimir Kljaić (olimpijsko zlato 1996.), Lino Červar (svjetsko zlato 2003., olimpijsko zlato 2004., svjetsko srebro 2005. i 2009., europsko srebro 2008., 2010, i 2020.), Slavko Goluža (olimpijska bronca 2012., svjetska bronca 2013., europska bronca 2012) i Željko Babić (europska bronca 2016). No Šoštarić ima nešto što ostali nemaju – žensku medalju. Svi prethodni osvajali su medalje s muškom reprezentacijom. Šoštarić je u 61. godini dočekao svoju prvu medalju. Nadajmo se ne i posljednju. Zovku je to uspjelo u 39. godini, Goluži u 41., Babiću u 44., Kljaiću u 50. te Červaru u 53. godini.
Medalja je u ruksaku
– Iza mene je mjesec dana bajke. Nikad u životu ovo neću zaboraviti. I ne kaže se bez veze – sve što je lijepo kratko traje. Najradije bih da odmah danas počne Svjetsko prvenstvo. Ali morat ćemo pričekati godinu dana – rekao je Šoštarić.
Ljubitelji rukometa već su se nekako naviknuli da je siječanj vrijeme ludila, a sada je to postao i prosinac.
– Neka tako bude sada za stalno – istaknuo je izbornik.
Gdje je medalja?
– U ruksaku.
Što ćete prvo napraviti kada dođete doma?
– Zagrliti suprugu, a onda ću prošetati svog kućnog ljubimca, psa.
Dobro, što se to dogodilo u zadnje tri godine, od reprezentacije koja je bila zadnja na Europskom prvenstvu 2018., od reprezentacije koja se nije mogla kvalificirati na svjetska prvenstva 2017. i 2019.?
– Dogodilo se odrastanje. Igračko i ljudsko. Znanja smo imali. I ponešto iskustva u igračicama koji igraju u inozemstvu. Na kraju krajeva dogodila se i nekakva kemija nakon prve utakmice i velike pobjede nad Mađarskom. Dogodila se i obrana koju smo doveli do savršenstva. Drugo poluvrijeme protiv Danske nešto je što će budući treneri gledati i učiti. Kada suparnik u zadnjih dvadeset minuta postigle samo jedan pogodak, kada ostane 18 minuta bez pogotka, onda je jasno koliko smo dobro odradili posao u obrani. I to sve uz nijedno isključenje, nismo čak dozvolili Dankinjama da izbore sedmerac.
“Santa” Klaus me naljutio
Imali ste i dodatni, veliki motiv uoči susreta za broncu?
– Da, danski mediji. Nevjerojatno kako su nas podcjenjivali. I na televiziji, na radiju i u novinama. Kao da je sve gotovo, kao da ne moramo ni igrati jer je bronca njihova. Najdalje je otišao Klaus Jorgensen. On je bio izbornik Dankinja pet godina. On je na javnoj televiziji bez pardona rekao da imamo nula posto šanse za pobjedu. Govorio je da ništa ne vrijedimo. To me baš onako jako naljutilo. Još kad sam prenio igračicama, one su poludjele. Hvala mu na tome što nas je dodatno motivirao. Hajde da je to rekao trener koji iza sebe ima medalje. U pet godina ništa nije napravio s Dankinjama, ništa. I on se nađe pametovati – kaže Šoštarić.
Jedna od odlika ove reprezentacije je i nevjerojatno brz povratak u obranu nakon pada, i to u situacijama kada se promaši ili izgubi lopta.
– Osim Norveške i Francuske, nitko nas nije iskontrirao. Na cijelom prvenstvu mi smo odigrali loše samo 50 minuta. Dakle, čak ni jednu cijelu utakmicu. Loše razdoblje dogodilo se u zadnjih 20 minuta protiv Norveške te prvo poluvrijeme protiv Francuske. Ruku na srce, nemamo mi još tu kvalitetu da s Francuskom i Norveškom igramo “run and gun” rukomet. Ali, polako...
Slijedi zasluženi odmor od rukometa, a onda od 1. siječnja krećete ispočetka?
– Da, s mojim klubom Lokomotivom već sredinom mjeseca, 16. i 17. siječnja, očekuju nas dvije utakmice osmine finala EHF Europskog kupa protiv talijanskog sastava Jomi Salerno. Prvu prepreku, talijanski Mestrino, lako smo riješili s dvije uvjerljive pobjede. Da nema ove pandemije, uvjeren sam da bi dvorana II Doma sportova bila dobro popunjena. Vjerujem da bi velik broj navijača došao pozdraviti brončane sestre Kalaus i Posavec, Prkačin, Šimaru, Bešen i Japundžu – istaknuo je Šoštarić.
Za godinu dana pravac Španjolska?
– Prvi put se igra s 32 reprezentacije. Vjerujem da neće biti problem proći u drugi krug. Moramo računati da nam dolaze tri kvalitetna sastava izvan Europe – Brazil, Južna Koreja i Angola. Jedva čekam – zaključio je Šoštarić.
>> Pogledajte doček rukometašica
Nikako dočekati da izbornik ponovi svoj stav od prije početka natjecanja kako takvo prvenstvo u tijeku pandemije nema nikakvog smisla.