Svaki navijač trofejnog dalmatinskog giganta, svaki simpatizer nogometa u Hrvata i svaki nogometni sudionik željno iščekuje povratak otpisanog Hajduka na staze stare slave. Čak i konkurenti.
Popravak u 'gornjem domu'
I dok se promjene, poboljšanje i povratak u slavna doba nazire u 'gornjem domu' kluba kroz dolazak novog predsjednika sa stavom i vizijom, Lukše Jakobušića; preslagivanjem i sastavljanjem najužih suradnika koji bi tu viziju trebali pratiti; još uvijek nedostaje pomak u onom dijelu koji jedini može donijeti promjenu koju navijači žele - u trenerskom liku i djelu, a onda i cijeloj momčadi.
I nakon loše epizode s Harijem Vukasom i nakon dolaska još jedne dalmatinske legende Bore Primorca, još uvijek 'nisu Bili što su bili'. Još uvijek se šapuću druga imena, šalju se ponude, prijedlozi, ideje pa u ovo doba i božićne želje.
A propos toga, prestankom uspješne trenerske epizode van Lijepe naše i povratkom u domovinu, jedno od imena koje se spominje na listi potencijalnih trenera splitske momčadi je i dijete Gradskog vrta - Zoran Zekić (46).
Hrvatski trener koji je vječno svima simpatičan i dobar kada stvari idu dobro, ali i dežurni krivac kada stvari krenu po zlu. Zanimljivo, Zekić je to breme uvijek uzimao na svoja leđa bez prigovora. Onako kapetanski, kao vođa. A isto je tako kapetanski, kao vođa, stavljao stvari na svoje mjesto kada je bilo potrebno.
Karizmatični Slavonac
Upravo je on utemeljitelj svih uspjeha Osijeka u 'eri Mađara'. Trenersku palicu bijelo-plavih je prihvatio u nezavidnom trenutku, kada bi se rijetko tko vratio u depresivnu slavonsku realnost i klub koji tada nije isplaćivao plaće igračima, nije imao dobru atmosferu u svlačionici, a europski i drugi snovi koje sanjaju velikani domaćih nogometnih travnjaka njima nisu bili niti u 'peti'. Dolazak karizmatičnog Zekića dao je novu nadu, ali je još uvijek bilo puno skepse oko osječkog stratega. Navijači su se već pomirili s time da 'nema više ništa od NK Osijeka'. Nešto slično trenutnom razmišljanju onih kojima je srcu drag Hajduk i koji sanjaju neka davna, bolja vremena.
Uspjeh najdugovječnijeg Osijekovog trenera još uvijek nisu uspjeli ponoviti dosadašnji nasljednici. Doduše, Bjelica je na dobrom putu, no još uvijek ostaje vidjeti što će biti konačan rezultat njegovoga rada i za dobrobit NK Osijeka, nadajmo se da će nastaviti odlične partije.
Čiji je Zekić igrač?
E sada, kada bi Zekić sjeo na klupu Hajduka i barem taktički i motivacijski napravio što je onda napravio u Osijeku već bismo gledali neki drugi Hajduk. Ne bi to više bio Hajduk koji, kako kažu neki 'samo trče', niti onaj koji, kako je rekao sam Primorac, 'poklanja golove protivnicima kao da su Djeda Božićnjaci'. Ako je suditi prema prošlosti, gledali bismo inatljivi Hajduk u koji bi slavonski trener sa stavom i karakterom opet unio vjeru i stav pobjednika (pitajte PSV). Mora se priznati, Zekić zna ni iz čega napraviti nešto.
Osim toga, ono što je raritet u HNL-u, Zekić ne pripada niti jednom klanu i neopterećen je odnosima u domaćem nogometu. Čovjek iz naroda koji zna svoj posao, obožava gorljive navijače, zna kako se radovati, ali i plakati s njima, zna kada priznati pogrešku, ali i kada zagristi za pobjedu. Ono što Hajduku treba, osobito u ovoj novootvorenoj vezi pomirenja s krovnom organizacijom domaćeg nogometa.
'Naša dica'
Znalac HNL situacije, neutralan, vrijedan, strog i pravedan. Trenerska i očinska figura Zorana Zekića idealna su kombinacija za koncept 'Naše dice' u kombinaciji s pokojim strancem. Naime, popularni Zeka je poznat i po tome da su mu Hrvati uvijek glavni aduti u igri što u Hajduku već dugo nije slučaj i jedna je od najiritantnijih stvari u splitskom klubu trenutno, a dugoročno neizlječiva rak rana. U Zekićevoj osječkoj eri su debitirali Pilj, Šutalo, Žaper, a onda postali i nositelji igre.
Ne treba zaboraviti kako je upravo na primjeru Osijeka Zekić iz kuba na 'klimavim nogama' došao do Europe, a osim toga kroz stvorio sjajan mercato (transferi Barišića, Mudražije, Grezde, Lukića, Hajradinovića, Baraća).
Nije loše za trenera kojega vole prozivati 'neiskusnim prodavačem magle' i nametati mu 'lako je biti prvak u Moldaviji'. Eto, sve gore navedeno bilo je bez i jedne riječi o tom famoznom Sheriffu i 14 zaredanih pobjeda.
Nakon nastavka niza tužnih partija splitskog prvoligaša, čini se da bi slavonski strateg mogao biti najočitiji spas u zadnji čas.
Stigla je hajduk ona hajdučka; Dabogda sve izgubili.