U Dinamu bjesni otvoreni rat klanova, međugorskog i zagrebačkog, za vlast nad klubom i njegovim igračima. Uoči početka prijelaznog roka i nastavka sezone, u klubu trenutno nisu sigurni ni tko ima ovlasti potpisivati prodaju i kupovinu igrača, prijeti se iznošenjem 'prljavog rublja', niske strasti lete na sve strane, a najmanje se priča o sportskoj viziji budućnosti. O tome kakva je uopće Dinamova budućnost i što stoji iza poruka koje upućuje odbjegli kriminalac Zdravko Mamić iz Hercegovine, razgovarali smo s urednicom Premiuma Deom Redžić, koja niz godina prati lik i djelo kriminalca i nekadašnjeg gazde hrvatskog nogometa.
Istrijebit će se po vlastitim nakaradnim pravilima. Treba ih biti sram jer su htjeli odnaroditi Dinamo
- U Dinamu se odvija bespoštedna i kazala bih niskobudžetna borba za vlast, a prizori su porazni za veliki klub kakav Dinamo jest. No s obzirom na razvoj događaja u Maksimirskoj unazad desetak godina, moglo se očekivati da će upravo do ovakve borbe doći - borbe u kojoj će se klanovi, do jučer nerazdvojni u poslu i u zadovoljstvu, sada međusobno istrijebiti i to po vlastitim nakaradnim pravilima, koja su sami pisali. I bit će to izuzetno zanimljivo promatrati, jer sad će na naplatu doći sve ono na što upozoravamo godinama, a stalno ostaje u drugom planu iza Mamićevih eskapada i sjajnih rezultata kluba te lukrativnih transfera: tko je vlasnik Dinama, čiji je to klub i tko je odgovoran, za njegove uspjehe na terenu i na tržištu, kao i za višemilijunsku pljačku koja je ovdje odvija godinama. A znamo da je Dinamo godinama skrivao Statut po kojem Mamićeva i Antolićeva struja sada traže mogućnosti za manevre, kao i da ga je tek nakon velike pravne bitke obespravljenih članova uskladio sa zakonom i učinio javno dostupnim, što je u biti sama poanta Statuta ako ćemo u detalje, ali ne trebamo.... Upitno je po kojem zakonu sada uopće urediti taj hibrid Dinamo, jer Mamić je godinama bio sukreator zakonika i pravila u sportu i šire, on je ovaj nakaradni sustav smislio, pobjegao i nama ostavio, on je bio na čelu kluba registriranog kao udruga građana, a koji godinama djeluje kao privatni biznis jedne obitelji i poligon osobnog bogaćenja. Uz pomoć pravosudno-policijske mreže stvorio je svoje zakone u krugu Maksimira, on je odlučivao tko smije a tko ne smije ući na gradski stadion i u tome mu je, podsjetimo, pomagao Krešo Antolić i za to ih danas treba biti sram. Oni su Dinamo htjeli odnaroditi i maknuti od njegovih navijača, nagledali smo se šizofrenih situacija i dočeka Mamiću iz Remetinca usred utakmice.
Sada se taj cirkus raspada u ratu raznoraznih kokošara, ulizica i neznalica kojima se nažalost dopustilo da falsificiraju povijest kluba koji mnogima puno znači i simbol je jednog grada. Treba čuti danas bivše igrače, njihova prva sjećanja na klub, koliko je tu emocija, koliko obiteljskih slika, pravih obiteljskih, ne okupatorskih. Mnogima je na spomen riječi Dinamo prva asocijacija odlazak s roditeljima na prepune tribine, a ne trofeji koje su osvajali s klubom. Igor Bišćan kazao mi je jednom da je najbitnija stvar u njihovoj kući bila Dinamov kalendar, on i brat trgali bi stranice, a na Dinamo ga je navukla majka, jedna od najpoznatijih navijačica koja je godinama imala svoje posebno mjesto na tribini. I kad se sad okrenem unatrag i pogledam sve ovo što smo radili i na što smo ukazivali, kad sagledam cijeli slučaj Mamić zadnjih 15 godina iz svih aspekata - na stranu svi milijuni i sva suđenja, ja ne mogu prihvatiti jednu stvar, a to je da se jednom takvom hohštapleru dopustilo da falsificira povijest Dinama, da falsificira jednog Cicu Kranjčara i da ne nabrajam dalje... To je toliko tragično da svi moramo u jednu ruku biti navijači Dinama, To nije više nečija tuđa stvar, smatram da to je prestrašno i tek će vrijeme pokazati kakve su posljedice.
Politika je asistirala
Što u svemu radi politika?
- Ona godinama Mamiću uspješno asistira. Netko je u institucijama Hrvatske čitao i pustio Dinamov Statut kao valjan dokument, netko godinama gleda kako u tom klubu stara Skupština bira novu, koju onda potvrđuje Izvršni odbor, a njega pak bira, dakako ta ista Skupština, Biraju jednu druge, fingiraju da članovi konzumiraju svoja prava, Netko godinama nije imao volje ni interesa da se pozabavi tempiranom bombom, a kada je ona eksplodirala, ostavila je prema optužnicama USKOK-a rupetinu od 300 milijuna kuna, toliko su Mamić i pobočnici iznijeli iz kluba preko transfera igrača i drugih makinacija. U središtu bitke za vlast u Dinamu je bitka za jedino što u klubu vrijedi, a to su igrači. Vrijedi, naravno, i Dinamova povijest ali Mamić je godinama falsificira i to radi vrlo uspješno. Sad su pale sve maske, u pitanju su transferi igrača, bliži se prijelazni rok, pa u tom kontekstu treba gledati i zadnje njegovo obraćanje iz Međugorja.
Kakve poruke Mamić šalje?
- On prijeti iznošenjem prljavog veša, ali ako se koncentriramo i malo pogledamo imena koja ovaj put proziva, lako je prokazati njegove namjere i osobni interes iza navodne brige za Dinamo. Pa to su sve njegovi dojučerašnji pobočnici, kuriri i tjelohranitelji poput Antolića, danas člana Uprave, ljudi koji otvaraju vrata kad izlazi iz auta ili nekadašnje tajnice poput Vlatke Peras, danas instalirane šefice kluba. Trenutno je, kažu, nema u javnosti. Potom Mamić spominje šefa jedne turističke agencije koja vrti milijune s Dinamom, a zaboravlja kako je u bunilu velike 'reforme pravosuđa' kada je 'drukao' suce koji se očigledno prodaju za cipele, vikao kako ih je podmićivao i turom na utakmice hrvatske reprezentacije, poput spektakla s Brazilom u Liverpoolu. Treba ga sada podsjetiti s kojom je to agencijom je surađivao HNS dugi niz godina. Svaka njegova tvrdnja lako se može razmontirati, ako želite sagledati stvari najrealnije moguće u ovim nerealnim okolnostima. Čovjeku i navodnoj bandi oko njega sudi se za nedjela nastala sad već prije 15-ak godina, to više nema nikakvog smisla, tu je jedini cilj bila politička eliminacija Zdravka Mamića, da ne bi svoje pokrovitelje doveo u poziciju u koju sad dovodi sve ove sitne ribe koje je godinama kupovao za sitniš. On neće prokazati prave igrače i one koji su mu pomogli da profitira na Dinamu. Ja najviše žalim što nakon svega ništa nismo napravili, osuđen je samo Mamić, a on je praktički nebitan, bitan je sustav koji je nama ostavio u naslijeđe. I tu je dovoljno postaviti ono pitanje s početka, tu počinje i tu mora završiti ovo rasturanje Dinama.
Imam jedno pitanje i za Mirka Barišića: što je s milijunima koje Dinamo čuva Mamiću?
Ključno je, dakle, čiji je to klub?
- Tako je, Mamića treba pitati tko je vlasnik Dinama, neka nam objasni on, jer to nitko drugi objasniti ne može. On je sukreator zakona po kojima je sve to legalizirano. Trebalo bi nešto upitati i Mirka Barišića koji Mamiću godinama drži ljestve, a sada ga se odriče jer mu smeta kaznena osuda. Dakle, gospodina Barišića treba pitati što je onda s onim milijunima eura koje Mamić navodno još ima u klubu i koje mu Dinamo čuva i duguje? Predsjednik Dinama već godinama, naime, govori o tome i zajedno sa Skupštinom kluba ignorira presudu hrvatskog suda i tvrdi da Dinamo nije opljačkan, već da je zbog Mamića postao uspješan i bogat klub. Ako je ikada moralo biti političke volje da se ta farsa prekine ma ovaj ili onaj način, onda se to moralo dogoditi u trenutku kad je Skupština izglasala takvu odluku, po svim parametrima' dugoročno štetnu po klub.
Mamić ima zasluge, samo njegovu Hrvatsku su gađali bakljama
Zdravko Mamić tvrdi da je on zaslužan za uspjeh reprezentacije, a tako misle i mnogi navijači.
- Da, Zdravko Mamić je itekako zaslužan za karijere mnogih igrača hrvatske reprezentacije, on ima velike ako ne i najveće zasluge što su neki od njih stasali i probili se. Pitanje je zašto mu ti igrači onda ne zahvale. Mamić kaže da se boje osude javnosti i potpuno je u pravu. Većina ih se danas srami kad ih se povezuje s njim. Bolno je to, razumijem, ali sigurna sam da Mamića mora više boljeti što je svojim djelovanjem i vlastito dijete doveo do optuženičke klupe. Kad već govori o igračima Hrvatske koje je stvorio, onda kažimo kako su to isti igrači koji su bili i u Rusiji, mnogo ih je tu i danas, a pitam se onda zašto su ih ranije ljudi gađali bakljama na terenu, a sad ih s bakljama u transu dočekuju na trgovima kao junake? Očito ima tu neke razlike, a ne trebamo se lagati, Mamić dobra zna i koje su to.
Bakljama su reprezentativce gađali isti oni koji su to pokušali napraviti u Beču, u Ligi nacija protiv Austrije, koji su na Poljudu nacrtali svastiku i koji su vješali poruke Da Bog da sve izgubili. Samo što su ti sada sve slabiji i nemoćniji, mada treba napomenuti i onaj friški slučaj igranja reprezentacije u Splitu, kada je jedan kafić odbijao poslužiti piće gostima u hrvatskom dresu!