Prije otprilike četiri godine mediji su se navelike bavili likom i djelom Danka Radića, tada samo utjecajnog člana Upravnog odbora Hrvatskoga košarkaškog saveza. Borba je bila duga, a Radić je iz nje izašao čvršći nego prije i čak je u posljednjih godinu dana postao čelni čovjek hrvatske košarke. Izašao je iz sjene, siguran u svoju nedodirljivost.
Sada su napad preuzele u svoje ruke legende hrvatske košarke. I njima je Radić trn u oku, i njima je taj tip koji je iznikao iz sudačke organizacije te usput stvorio interesne veze s klubovima, kamenčić koji smeta u cipeli. Problem Danka Radića je to što je svih ovih godina balansirao između ljudi koji su mu beskrajno odani ili financijski uhljebljeni te dobrog dijela košarkaške javnosti koja njegovo upravljanje košarkom smatra diktaturom. Može li incijativa proizašla iz hotela "Laguna" nešto promijeniti u korist potonjih?
Da bi se srušilo Danka Radića trebalo bi odigrati jedan od dva sljedeća scenarija. Ili bi urotnici trebali preobratiti Radićev sudačko-delegatski glasački stroj u županijama ili bi za željenu metlu u HKS-u trebali politički blagoslov. Radićeva prljavog veša bit će dovoljno, legende dugo pamte i tako će moći senzibilizirati javnost. Uostalom, od kada je Radić glavni nemamo niti jednu seniorsku medalju, a čak su i mlađe kategorije u posljednje vrijeme bez odličja. U HKS-u postoje liste podobnih i nepodobnih trenera, u Europi igraju samo dva naša kluba, a kotizacije za domaće lige prevelike su. Jača samo sudačka organizacija, i u tom segmentu hrvatske košarke najbolje se živi...
