ČOVJEK KOJI JE PREKINUO DESET DOGAĐAJA

Jimmy Jump: Tražim sponzora za SP!

Jaume Marquet Cot
Reuters
31.03.2010.
u 11:07

Prekinuo je na desetke vrhunskih sportskih događaja svojim utrčavanjima na teren. Unatoč zatvorskih kaznama ne misli prestati. Što sljedeće ima na umu, otkrio je za FourFourTwo.

Na  finalu SP-a u Portugalu 2004. godine bacio je Barceloninu zastavu na Luisa Figa i potom zaogrnut u Barceloninu zastavu otrčao sve do vrata i zabio se u mrežu, a Rogeru Federeru lani u finalu Roland Garrosa pokušao je navući na glavu katalonsku kapu. Trčao je stazom formule 1 na VN Španjolske 2004. godine te prekinuo nekoliko el clasica između Barcelone i Reala, kao i nekoliko finala i polufinala Lige prvaka, a jednom se na ragbijskoj utakmici priključio momčadi koja je izvodila početni udarac postavivši se u napadački stav.

Redari ga često grubo obaraju na tlo i potom iznose s terena poput vreće. Njegov je pseudonim Jimmy Jump, Katalonac je i ima 36 godina, a pravo mu je ime Jaume Marquet Cot.

- Skok je sredstvo izražavanja, osjećaj. Na filmu ili na TV-reklamama možete vidjeti ljude kako skaču jer su sretni. I ja se osjećam sretnim pa to želim podijeliti sa svjetskim medijima. Također, želim dokazati da sam najbolji skakač na svijetu.

- Neki ljudi skaču u sportske terene goli. Ima nas svakakvih. Ja sam navijač Barcelone, građanin Barcelone i nikoga ne mrzim. Volim nogomet i volim svoj klub, a u mojim skokovima nema huliganizma. Nosim zato crvenu kapu da ljudi vide da sam ja Jimmy Jump, a ne nekakav luđak.

- Skačem od dječjih dana, kada sam se skačući i trčeći švercao podzemnom željeznicom. Prvi sam put skočio na sportskom događaju 2002. godine na Nou Campu.

- Skočio sam u uzvratnom dvoboju polufinala Lige prvaka između Chelseaja i i Liverpoola na Anfieldu iz dva razloga: da bih Joseu Mourinhu poručio neka ne dolazi u Barcelonu i da bih odao počast Beatlesima. Nosio sam majicu s motivom Beatlesa i Liverpoolov šal. Nažalost, na koncu sam prenoćio u zatvoru. Ujutro, kad su me odveli sucu za prekršaje, on me pitao zašto sam to učinio. Umjesto odgovora zapjevao sam Beatlese: "Help, I Need Somebody"! Rekao mi je da sam potpuno lud i poslao me natrag u Španjolsku.

- Posebno volim skakati u polufinalima ili finalima velikih nogometnih natjecanja, poput Lige prvaka ili Svjetskog i Europskog prvenstva. Htio sam skočiti u finalu Svjetskog prvenstva u Berlinu 2006. godine između Francuske i Italije, ali nisam mogao. Bilo je preteško. Imao sam ulaznicu. Kad idem skakati, najlakše je to učiniti bez ulaznice. Daleko je teže uz kartu za određeni dio tribine.

- Volio bih otići skočiti na Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku, ali mi je preskupo. Mogao bih se uvaliti, završiti u zatvoru i platiti visoku novčanu kaznu. Zato ću pokušati pronaći sponzora.

- Količina nevolje u koju se uvalim obično ovisi o zemlji u kojoj se to dogodi kao i o vrsti sporta. No, skok definitivno nikad i nigdje nije dobrodošao. To je spontan čin. I nezakonit. Stadionska osiguranja znaju te tu i tamo mlatnuti. To mi se dogodilo 2005. na Santiago Bernabeuu kada sam skočio u el clasicu. Mislili su da sam katalonski piz...

- Isto je bilo u finalu portugalskog Eura kada sam Barçinu zastavu bacio na Luisa Figa. Stajalo me to dva dana zatvora. Na kraju su me pustili van uz cigaru i bocu pjenušca.

- Skok k Luisu Figu osobno mi je najdraži. Cijeli je svijet to vidio. Učinio sam to jer smo ga svi s Nou Campa toliko voljeli, a on nas je izdao otišavši u Real Madrid, i to nakon što je govorio da nas nikad neće ostaviti. Tijekom finala ubacio sam se na novinarsku tribinu. Bila je to sjajna pozicija. Baš je sve pošlo po planu.

- Volim si misliti da sam ja doveo Thierryja Henryja u Barcelonu. Skočio sam 2006. godine tijekom Arsenalova polufinala Lige prvaka s Villarrealom. Oduvijek sam mu se divio i priželjkivao da dođe u Barcelonu. Dao sam mu Barceloninu majicu s brojem 14, koju nosi i danas. Nije došao odmah već s godinom zakašnjenja, ali svima volim govoriti da je Henryja u Barcelonu doveo Jimmy Jump.

- Moja je želja izvesti penal u nekoj doista velikoj utakmici, možda u polufinalu Lige prvaka ili u derbiju Reala i Barcelone. Čekam pravi trenutak da napravim taj skok. To je moja misija i moj posao. Na isti način na koji igrači pokušavaju zabiti gol, ja pokušavam skočiti.

- Kad nisam Jimmy Jump ja sam Jaume. Katalonac sam, živim u Barceloni i radim u izdavačkoj kući u kojoj prodajem knjige. Jimmy je vrsta čovjeka koji može skočiti bilo gdje. Jaume ne može. Nešto kao Superman i Clark Kent. Jaume ima jako puno problema s Jimmyjem zbog svih novčanih kazni i sudskih rasprava koje mu je ovaj priskrbio.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije