Bogata je i iznimno dugačka bila igračka karijera Gorana Jurića. Žestoki je Mostarac “trajao” gotovo dva desetljeća, počeo je u Veležu 1982. godine, igrao je s Bajevićem, Marićem i Vladićem, potom se preselio u Zvezdu, pa u španjolsku Celtu...
Došavši u Hrvatsku, najprije je igrao u Zagrebu, pa u Hrvatskom dragovoljcu, a onda ga je ondašnji financijski direktor Branko Laljak, iz drugog pokušaja, doveo u Maksimir. Prvi put nije uspjelo jer je trener Otto Barić doveo “svog” igrača, Slovenca Marinka Galiča, no nakon ispadanja iz pretkola Kupa Uefe protiv moskovskog Spartaka (a baš je Galič protiv Rusa bio jedan od najlošijih plavih!), u listopadu 1996. Jurić je napokon stigao u Maksimir...
Divio se “BMV-u”
– Bili su to prekrasni dani! Ma svuda je meni bilo dobro, i na početku karijere u Veležu kada sam se divio legendarnom “BMV-u” (riječ je o Enveru Mariću i Dušanu Bajeviću koji su bili laureati u našem izboru za nogometaša godine i Franji Vladiću), potom u jakoj Zvezdi, u Španjolskoj sam također uživao, a u Dinamu (ondašnjoj Croatiji) igrao sam vjerojatno najbolji nogomet, s najboljom “klapom”! Žuti, Mara, Dario, pa moji prijatelji Mark i Tomi (Viduka i Tomas, op. a.) – kaže “Goca”, kojega je u legendu pogurnuo i Zdravko Mamić, parafrazirajući njegov poticajni usklik u svlačionici uoči izlaska na travnjak: “Ajmooooo!” Čak su tiskane i majice s tim natpisom...
– Ha, ha... Pa bilo je nešto slično, uvijek sam prije utakmice volio dečkima dati dodatni poticaj. Pa sam dohvatio kvaku na vratima i viknuo “ajmoooo!”...
Već više od dva desetljeća Jurić vodi bitku s dijabetesom, sve mu je bilo još teže kad je bio profesionalni sportaš. Ali...
– Jednog se dana probudiš i to prihvatiš. A onda moraš biti discipliniran poput vojnika! No, unatoč disciplini, šećer gdjekad poskoči, a kad bi mi se to dogodilo za vrijeme igre, imao sam osjećaj da nosim vreću cementa dok trčim! Nije dobro ni kad padne šećer, to vam je kao da ste gladni i žedni, a ne možete ni jesti ni piti! Nije bilo lako, nije...
Jurić je zadnju utakmicu odigrao za Zagreb 2001. godine i onda je – nestao! Gdje ste bili nekoliko godina?
– Svuda pomalo, ha, ha, ha... Baš sam “plandovao”, dosta mi je bilo igranja, malo sam trošio zarađeni novac u Zagrebu, Mostaru, putovao sam i po Europi... I nisam ni o čemu razmišljao, trebao mi je odmor. Pa mi je taj odmor dosadio i poželio sam vratiti se u nogomet. Tako sam prije nekoliko godina upisao Trenersku akademiju, ostao mi je još jedan semestar za Uefa Pro licencu.
Bit ću trener, ne žurim se
Je li vas netko nagovorio na trenerski poziv ili ste sami odlučili postati trener?
– Ma tko bi me nagovarao! Znate kako kod mene kažu: sam pao – sam se ubio! Tako je najbolje, ha, ha...
Zadnje je dvije godine Jurić pomoćni trener Lokomotive, surađivao je s Marijom Totom i Antom Čačićem, sad je pomoćnik Tomislavu Ivkoviću.
– Dobro je, radim i učim, naravno da mi je ambicija jednoga dana samostalno voditi neku momčad. Ali, ne žurim se, ima vremena...
U svom ste izboru za najboljeg nogometaša najviše bodova dali Luki Modriću. – Dugo sam dvojio, Modrić ili Mandžukić, na kraju sam se odlučio za Luku. Nakon prilagodbe u Realu, Luka igra sve bolje i postao je jedan od ključnih igrača Reala. Iz utakmice u utakmicu dokazuje svoju klasu i kvaliteta igre Reala postaje sve ovisnija o kvaliteti Modrićevih nastupa. Za reprezentaciju je Luka odigrao najbolje kad je to bilo najpotrebnije, bio je maestralan protiv Islanda, na travnjaku se uopće nije osjetilo da imamo igrača manje cijelo drugo poluvrijeme jer je Luka bio gospodar sredine terena – kaže Jurić.
Jurićev izbor nogometaša godine:
Luka Modrić (Real) 10 bodova
Mario Mandžukić (Bayern) 9
Vedran Ćorluka (Lokomotiv M.) 8
Josip Šimunić (Dinamo) 7
Ivan Rakitić (Sevilla) 6
Ivica Olić (Wolfsburg) 5
Mateo Kovačić (Inter) 4
Dejan Lovren (Southampton) 3
Stipe Pletikosa (Rostov) 2
Sammir (Dinamo) 1
Jurićev izbor nada godine:
Alen Halilović (Dinamo) 5
Marko Pjaca (Lokomotiva) 4
Marcelo Brozović (Dinamo) 3
Ante Rebić (Fiorentina) 2
Marko Bencun (Hajduk) 1
Ajde da je Halil prvi,ali da je Rebić izad Brozovića I Pjace, hmm čudno Bencun je otkriće ne samo Hajudka nego cile lige