Kad je Rakitić u polufinalu na teren izašao blijed kao krpa i s tamnim podočnjacima, pomislio sam:
“Bože, što sam učinio?! Zašto sam ga pustio da igra?!” Tu sam utakmicu trebao pratiti s tribina jer ne sjedi cijeli liječnički tim na svakoj utakmici na klupi, ali zbog Rakitića, koji je dan prije zbog viroze “zakurio” s temperaturom od gotovo 39 stupnjeva, bio sam previše napet pa sam sve vrijeme bio u svlačionici, da se nađem pri ruci, zlu ne trebalo, i odande sam na ekranu pratio polufinalnu utakmicu s Engleskom. Međutim, Rakitić je odigrao jednu od svojih najboljih utakmica, priča nam dr. Zoran Bahtijarević iz liječničkog tima vatrenih, koji je pratio naše dečke na Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiju gdje su zajedno proživjeli bajku koje nisu u potpunosti ni bili svjesni dok se odvijala.
Subašićeva ozljeda
U liječničkom su timu ključna četvorica fizioterapeuta, odmah ističe dr. Bahtijarević, jer su oni najviše radili s igračima, od sedam ujutro pa i do dva, tri u noći bili su na nogama. To su Bojan Radanović, Nderim Redžaj, Mario Petrović i Nenad Krošnjar.
– Njihov posao nije isključivo masaža, liječenje i terapija, nego i pripreme treninga i utakmica, brzinske pripreme igrača za produžetke, za penale, premještanje kompletne opreme masažne sobe iz mjesta u mjesto, kako smo se selili... Ogroman posao učinili su i ponosan sam što sam surađivao s njima – navodi Bahtijarević. Naravno, tu su i ortopedi prof. Boris Nemec i prof. Janković, a kao produžena ruka tima i kondicijski trener prof. Luka Milanović.
– Ni u jednom trenutku sastav koji će igrati nije određivao zdravstveni tim, nego isključivo izbornik, što znači da je medicinska ekipa s kondicijskim trenerom napravila izuzetno dobar posao. Mi smo izborniku na ovom prvenstvu omogućili sto posto igrače za sve utakmice, što nije bilo uvijek lako – kaže dr. Bahtijarević.
Danijel Subašić, golman koji je ušao u legendu, otprije je imao ozljedu aduktornog mišića, a jedan krivi pokret uoči produžetaka s Danskom doveo je do istegnuća natkoljenice, koje je zamalo ugrozilo njegov nastup čak i u polufinalu. Međutim, uspjeli su ga osposobiti da onako maestralno brani šuteve Engleza i da Hrvatsku dovede do finala. Prije polufinalne utakmice koja se održavala u srijedu, u ponedjeljak je još bilo upitno hoće li moći igrati Vrsaljko, Strinić, Mandžukić...
>> Pogledajte top 10 hitova Vatrenih
One tvrdoglavije nerijetko mole da se dan-dva odmore od treninga. A tko je najtvrdoglaviji kao pacijent, zanimalo nas je? – Apsolutno Mandžukić! Kakav je na terenu, takav je i u svemu ostalom u životu: sto posto ide tvrdoglavo naprijed, kao lav se bori za svaku loptu. Kažem mu: “Molim te, učini mi to, nemoj danas trenirati”, a on ode na gol, Subašić mu puca penale i Mandžo fantastično obrani! – kaže Dok, kako ga od milja zovu igrači.
Oni su, ističe Nenad Krošnjar, ipak svjesni kako je riječ o globalno najvažnijem prvenstvu i stoga su itekako motivirani da se vrate što prije u igru, pa ne rade protiv sebe.
Ono što smo, kao nogometni laici primijetili, jest da igrači – općenito – nekad nakon užasnih udaraca samo nastave igru, da bi se s druge strane dramatično previjali na travi s bolnim izrazom lica zbog naizgled ne tako strašnog udarca.
Vjenčanje Vedrana Ćorluke i Franke Batelić u crkvi u mjestu Bale
– Nekad je to dio taktike, da dobiju na vremenu, nerijetko i zato da ostali stignu popiti vode, udahnuti zraka. Misle jedni na druge na terenu i jako se uvažavaju. Međutim, to su užasni udarci i akutna bol zna biti stravična, onda mi ulijećemo s čarobnim sprejevima i slično – opisuje doktor. Mnoge je šokiralo izubijano, ljubičasto Rakitićevo stopalo prije par dana, na fotografiji na kojoj sa suprugom Raquel jaše konja.
– To su uobičajena stopala nogometaša, puna kontuzija. Od tih udaraca ispadnu im nokti, rijetko koji ima sve nokte na nožnim prstima. Stavljamo heparinske obloge, voltarene, ali uglavnom se čeka da prođe – kaže liječnik.
>> Pogledajte najbolje trenutke s dočeka Vatrenih
Svi su zajedno 52 dana živjeli pod svojevrsnim staklenim zvonom, na ograničenom prostoru hotela, aviona i autobusa, prema zadanom rasporedu i ritmu, međutim nije bilo nikakve svađe, čak ni beznačajnog konflikta, praktički prirodnog za toliku koncentraciju testosterona. Naprotiv, držalo ih je veliko zajedništvo, svatko je htio biti dio ove velike priče, ali je istodobno svaki od njih davao poticaj drugima.
– Jedan od najvećih heroja za mene je Ćorluka. Sam je sebe stavio na klupu jer je procijenio da nije najspremniji. Kad je bilo kritično s Vrsaljkom, rekao sam mu da će možda on na teren. Odgovorio je: “Dok, si ti lud?! Šime mora igrati!” Mislim da je u tome tajna, nitko sebe ne gura u prvi plan – opisuje Bahtijarević.
Nismo mogli ne spomenuti slučaj Nikole Kalinića, no liječnik to nije htio komentirati, kaže, ne zna pozadinu, ali vjeruje da je Kaliniću danas žao.
Samo su jednom u više od mjesec i pol imali izlaz i to do ponoći, a ambulanta ili soba za masažu reprezentaciji je u Rusiji bilo svojevrsno središte društvenog života.
– U šali smo je zvali i Big Brother soba, jer smo glavninu vremena provodili u njoj. To je soba s četiri ležaja za masažu i petim rehabilitacijskim, na koji su priključeni aparati tako da istovremeno petorica igrača mogu biti u tretmanu – objašnjava fizioterapeut Krošnjar. On i njegovi kolege bili su stalno u pogonu jer su imali jako kratke vremenske intervale za oporavak igrača između utakmica, dakle nije bilo vremena za mirovanja, već se ozljede moralo sanirati brzo. Srećom, one nisu bile baš dramatične u najvećem broju slučaja.
Krošnjar, Petrović i Redžaj odradili su kvalifikacijski ciklus, a onda shvatili da će ih za turnir biti premalo i tražili još jednog fizioterapeuta.
– Bojan Radanović bio je logičan izbor zbog svog iskustva pa smo ga “posudili” iz Šahtara, iako su oni već počeli sa svojim pripremama – objašnjava Krošnjar te opisuje napore uslijed velikih udaljenosti između stadiona i baze gdje su bili smješteni te strogih propisa.
Nakon svake utakmice, naime, uslijedila bi dopinška kontrola pa tek onda let avionom do baze, pa bi prošli sati prije no što bi legli na spavanje. Jednom su izgubili cijelu noć.
Vjenčanje Jelene Kovačić, sestre Matea Kovačića
– Dehidrirani igrači teško mogu dati urin za dopinšku kontrolu pa nekad to treba čekati i po dva sata. Tako smo se, u fazi grupe, iz Rostova u Šumsku rapsodiju kod Sankt-Peterburga, vratili oko šest-sedam ujutro. Odmah smo morali pripremiti sve za jutarnju regeneraciju igrača, masaže i terapije. Inače smo spavali po četiri-pet sati. To je sve dobro funkcioniralo jer smo nekako “kliknuli”. Kad se pogledamo, znamo tko što treba raditi, a to je bitno. Navečer bismo rekapitulirali dan. Sve u svemu, u sedam utakmica koje su zbog produžetaka trajale kao da se igralo osam, imali smo jako malo mehaničkih povreda, a kontaktne smo brzo sanirali. Samo je dio od toga naša zasluga, jer igrači su došli odlično pripremljeni iz svojih klubova, a imali smo i nešto sreće – skromno će Krošnjar.
Upravo su mala noćna rezimiranja medicinara iznjedrila rečenicu, koja, prema mišljenju Zorana Bahtijarevića, najbolje opisuje formulu ove ruske bajke:
– Oko pola tri, kad je i posljednji igrač otišao na spavanje, sjedili smo u tišini i Milanović je kazao: “Mi smo svi toliko normalni ovdje da je to nenormalno!” I to je istina jer svatko je radio svoj posao najbolje što je znao, zaključuje ovaj liječnik. Iz svega je, kaže, izvukao neke pouke, kaže, a mogli bismo ih svi mi izvući da bi pozitivno ozračje koje je stvorilo ovo prvenstvo potrajalo.
– Prvo, svi su naši nogometaši gledali meč Novaka Đokovića i zdušno navijali za njega te mu na koncu od srca i iskreno čestitali, sretni zbog njegovih rezultata. Pokazali su ogromno uvažavanje i toleranciju bez nacionalnih predznaka. Drugo, Dalić je uspio zato što je birao najbolje, a ne podobne. Kad bismo u svim segmentima uvijek birali najbolje, a ne podobne, to bi sve poguralo naprijed – ustvrdio je.
Rješavali i Kovačićevu frizuru
Inače, sada već legendarna ruska ambulanta ili soba za masažu vatrenih u svom je kupaoničkom dijelu poslužila i kao priručni frizerski salon. Ondje su sanirali i Kovačićevu frizuru.
– Nakon što mu je ruska frizerka u kampu izmasakrirala kosu, Vrsaljko i Lovren su mu popravljali frizuru upravo u našoj ambulanti. Kako je nakon mjesec dana dečkima trebalo šišanje, tada je doveden i ozbiljan frizer koji ih je šišao u kupaonici ambulante – smijući se ispričao nam je Krošnjar.
Dok su igrači nizali rezultate i uz naporni tempo išli iz utakmice u utakmicu, nisu bili svjesni koje su tektonske pomake uzrokovali u domovini.
– Dobivao sam poruke od prijatelja, npr. da je cijeli moj kvart, Dubrava, blokirana nakon tekme. Mislio sam, u Dubravi je tako. Ali nismo bili svjesni da je tako istovremeno u cijelom Zagrebu, i u drugim mjestima! Osjetili jesmo da vlada veselje, ali ono što smo vidjeli kad smo sletjeli i kad se autobus počeo probijati s aerodroma prema Zagrebu, nismo mogli vjerovati. Svi smo bili potpuno šokirani! – kaže Krošnjar, a slično govori i doktor Bahtijarević, koji je od ganuća i ponosa plakao od Plesa do Lisinskog.
>> Pogledajte doček Vatrenih u Splitu
I Doktori , fizioterapeuti i ostalo službeno osoblje zaslužili su svoj djelić slave . Čestitam !