Dok se još ne stišava slavlje Hajdukovih juniora, senzacionalnih polufinalista Lige prvaka, potražili smo čovjeka koji je bio u ishodištu ovoga uspjeha, a u Hajduku ga više nitko ne spominje. On je nekadašnji šef Hajdukove škole Krešimir Gojun, danas na istoj funkciji u manjemu klubu od Hajduk, u NK Zadar.
– Bio sam šef Hajdukove škole od ljeta 2016. do 2019. godine i sigurno da je veliki broj današnjih Hajdukovih juniora u tom razdoblju bio tamo, kao i ljudi koji rade s njima. To je sve kadar doveden u mome mandatu; trener, pomoćni trener, pa čak i Mislav Karoglan i njegovi pomoćnici. Svi su ti ljudi "uvučeni" u Hajdukov sustav u moje vrijeme.
Nedostatak trenera
Kako je Marijan Budimir došao u Hajduk?
– On je bio trener u RNK Split u to vrijeme. Ja sam popisao ugovor 1. kolovoza 2016. godine i tada u klubu više nije bilo velikoga broja trenera koji su prije bili u sustavu. Ja sam tada imao problem s nedostatkom trenera u školi nogometa. I tada sam Marijana zvao telefonski, ponudio mu mjesto trenera juniora, generacije 1998./1999., u kojoj je bio, primjerice, Teklić. Marijan je to tada prihvatio te iz Splita prešao u Hajduk. On je najprije vodio juniore, a potom je sa Sinišom Oreščaninom bio u B-momčadi kao pomoćni trener. Kasnije je ponovno došao na klupu juniora. S njima je prošle godine osvojio naslov prvaka Hrvatske. Uz njih doveo sam i trenere Marka Sičića, Juru Srzića, koji je sada trener Dugopolja, pa trenera vratara Roguljića...
A koje ste igrače doveli u Hajduka?
– Ni jedan šef škole ne dovodi igrače, za to postoje drugi ljudi u sustavu. Koliko se mogu sjetiti, doveli smo Antunovića, Đolongu..., sve su to bili u to vrijeme neki pionirčići, a selekcija ili doselekcija neophodne su svake godine. Igrači su uglavnom dovođeni iz klubova splitskoga županijskoga saveza.
Jeste li uspjeh juniora doživjeli i kao svoj osobni uspjeh?
– Meni je ovo svakako satisfakcija, jer sustav se ne gradi preko noći, to je proces koji traje, naročito u okolnostima u kojima Hajduk funkcionira. Potrebno je puno rada i naročito strpljenja, a toga kod nas uglavnom nema. Sigurno da ovo doživljavam i kao svoj uspjeh, ipak sam tri godine bio na čelu Hajdukove škole. I jako mi je drago zbog toga.
Krešimir Gojun nekada je bio uspješan trener mlađih kategorija u Dinamu, čak i kandidat za šefa škole.
– Još 2013. godine, kada sam bio trener Dinamovih juniora, figurirao sam kao kandidat za šefa Dinamove škole, kao nasljednik Romea Jozaka, ali to nikada nije bilo realizirano. Te 2013. godine u Ljubljani sam s Dinamovim kadetima osvojio klupsko Europsko prvenstvo, a potom u Manchesteru i neslužbeno klupsko Svjetsko prvenstvo. Meni sada miriše da bi i Hajduk u Ligi prvaka mogao doći do kraja. Osjećam da u toj momčadi postoji kemija koja je potrebna za takav uspjeh. Dobro poznajem te dečke, pa i njihove trenere, oni očito rade odličan posao. I imam dojam da su psihološki spremni za taj dodatni iskorak. Makar, imat će teškog, zahtjevnog suparnika, Milan. Gledao sam ih protiv Dinama u ovoj sezoni, pobijedili su ih dva puta.
Opasna euforija
Ima li među Hajdukovim juniorima kvalitete da budu nositelji igre i prve momčadi Hajduka?
– Ima ih, sigurno ih ima. Ali tu sada dolazimo do ključnoga pitanja koje se stalno postavlja: što nakon juniora? Ja ne preferiram euforiju, ona u pravilu ne donosi previše dobroga. Najveći problem prelazak je iz juniorskog u seniorski nogomet. Vi u juniorskom nogometu ostvarite neke sjajne rezultate, a onda dolazite u seniore, što je nešto sasvim drugo. I onda tu dolazi do razočaranja, odlazaka... Dio njih odlazi na posudbe, s kojih se više nikada ne vrate u matični klub. A i gašenjem drugih momčadi praktički se gubi kontrola nad razvojem najboljih mladih igrača. Oni tada odlaze u sustave koji nisu toliko sređeni kao Hajduk ili Dinamo.
Kod Leke juniori dobivaju šansu?
– Postavlja se pitanje – dobivaju li oni šansu zato što je trener, zbog situacije, na to prisiljen? Velik broj mladih igrača ne garantira borbu za trofeje. Kad su Dinamo i Hajduk u pitanju, to je vrlo osjetljiva tema. Teško je odrastati kao mladi igrač pod takvim pritiscima. To se sad jasno vidi u utakmicama Hajduka, u kojima mladi jako osciliraju, poput Vuškovića, Pukštasa, od odličnih izvedbi do katastrofalnih, i sad je pitanje koliko trener koji odgovara za rezultata može trpjeti mladoga igrača, a ganjati istodobno trofej.
Je li vam život manje stresan otkad ste u Zadru?
– Onaj tko se ne može nositi sa stresom u ovom poslu – taj ga ne može ni raditi. Stres je uvijek prisutan, radite li u Zadru, Hajduku ili manjemu klubu. Vi kada gledate utakmice ili ih vodite, uvijek želite pobijediti i uvijek ih duboko proživljavate. A projekt Zadra meni je dobar, tu sam se našao. Mi smo prošle godine s kadetima i pionirima ušli u Prvu HNL, s juniorima smo bili prvaci Dalmacije, čak i ispred druge momčadi Hajduka, ali nismo ušli u prvu ligu jer nam budžet to ne dozvoljava – zaključio je Krešimir Gojun.
>> Doček juniora Hajduka
Oli mi se čini ili je ovo jedan jedini čovik doli kojega ne pere euforija zbog juniora?