U organizaciji Hrvatske olimpijske akademije, pred studentima KIF-a koji su ujedno i sportaši, o važnosti dvojnih karijera govorili su bivši olimpijci, umirovljena skijašica Ana Jelušić (32), inače suradnica MOO-a, i negdašnji boksački as Željko Mavrović (50).
Zbog zdravstvenih razloga (astma), Ana je karijeru završila sa samo 24 godine do kojih je uspjela čak tri puta nastupiti na Olimpijskim igrama.
Priznaje, nije joj bilo lako to prihvatiti, ali danas svoju tranziciju u karijeru nakon karijere ocjenjuje solidnom četvorkom.
Karijera u sportu nije vječna
– Možda mi je pomoglo to što sam bila jako mlada, bez obitelji i velikih obveza, jer jedno je krenuti ispočetka s 24 godine, a drugo s 35. Dobrih šest mjeseci nalazila sam se u rupi bez dna jer sam došla iz privilegirane pozicije, iz onoga u čemu sam bila među najboljima, a odjednom sam morala početi sve iz početka. Moje je pravilo bilo da ću raditi godinu dana bilo što pa ćemo vidjeti ide li mi to ili ne. Čak sam isprobala neke stvari za koje sam shvatila da ih ni u snu ne želim raditi, no i one su mi dale jednu širinu – kazala je Ana i naglasila:
– Jako je važno imati poslovni cilj izvan sporta jer, nažalost, nikada ne možeš biti siguran kada će doći kraj tvojoj karijeri. S druge strane, važno je znati iskoristiti svoj sportski uspjeh, kontakte i poznanstva kako bi ta tranzicija bila lakša. Cilj ove radionice je osvijestiti sportaše da sportska karijera ne traje vječno, ma koliko god ti se činilo da je to jedino bitno i da o onome što jednog dana dolazi razmišljaš s “lako ćemo”. Zato sportaš o sebi već i tijekom karijere ne smije razmišljati samo kroz prizmu svojih sportskih uspjeha da se, kada njih makneš, ne nađeš u situaciji da se pitaš “tko sam ja” i “u čemu sam ja to uopće dobar”.
Upravo to pitao se potkraj svoje boksačke karijere Željko Mavrović pa se odlučio za poslovnu avanturu s ekološkom poljoprivredom, a potom i proizvodnjom mesnih prerađevina i pekarstvom.
– Ja sam seljačko dijete i kao klinac sam skupljao papir i boce da bih si tako nešto zaradio jer nisam imao roditeljski džeparac. Ja sam za džeparac čuo da negdje postoji, no imao sam za jesti, piti i spavati i to mi je bilo dovoljno. I kada sam se počeo baviti boksom meni je bilo jasno da ću nakon karijere morati nešto raditi. Negdje potkraj karijere počeo sam razmišljati kako da, društveno odgovorno, promičem makrobiotičku filozofiju, pa sam posljednji meč (o.a. protiv Lennoxa Lewisa) odradio puno lošije nego što mislim da sam mogao i tako i završio karijeru jer sam već bio mislima u nečemu drugome.
Deset je godina trajalo njegovo poduzetništvo nakon čega je uslijedio poslovni neuspjeh. Jesu li mu iskustva sportskih poraza pomogla da prebrodi ovaj poslovni?
Sport otvara brojna vrata
– Pomogla su mi i ona, no ja sam s 41 godinom počeo opet ozbiljno trenirati jer mi je to donosilo unutarnji mir i psihofizičko zdravlje potrebno da te zahtjevne trenutke lakše prebrodim. A radilo se o tome da sam morao likvidirati neke od svojih tvrtki, pri čemu sam morao otpustiti više od 100 ljudi i to mi je bilo jako teško učiniti. Glavna firma Eko imanje Mavrović i dalje postoji, ali sam je prodao za vrlo malo novca. Do početka recesije imao sam posao koji je donosio prikazane dobiti od preko pola milijuna eura godišnje, a imao sam i podignutu dobit od više milijuna eura. I umjesto da sam sebi kažem stavi to na stranu i pričekaj, ja sam išao spašavati firmu i radna mjesta u čemu, na koncu, nisam uspio.
Biti bivši olimpijac, rekla je Ana Jelušić, benefit je u očima mnogih poslodavaca, no da bi se olimpijcem postalo, treba prebroditi mnoge teške trenutke i pobijediti samog sebe.
– Sport nam otvara brojna vrata, a ako iskustvo vrhunskog sportaša pretočimo u bilo koji drugi aspekt života, bit ćemo u prednosti pred mnogima. Jer, iskustvo pobjeda i poraza može vam uvelike olakšati životne izazove – kazao je Mavrović kojeg smo pitali zašto se on kao slavni boksač s ovih prostora nikad nije prihvatio izazova pokretanja boksačke akademije koja bi se mogla zvati, recimo, “Irokez akademija”.
Zar to ne bi bio dobar biznis?
– Tko kaže da takvo što neću i pokrenuti.
>> Pogledajte kako je Thompson iz ringa pjevao za Hrgovića!
Mavrovic mi je bio idol sportasa, plakao sam kad ga je Lennox onako prebio, skoro ubio. No, kasnije je kao krava koja se ritne i prolije mlijeko iz kante, unistio svoje dostojanstvo. Za njega su bez kune place radili decki koji su se skidali s ovisnosti o teskim drogama, tko je bio na placi dobivao je mizeriju, cijedio je suradnike pozivima u ponoc i raspravama o svojim nebuloznim planovima. Zato mu je bolje da suti. Od skromnog djecaka sa Srednjaka, pretvorio se u jadnika s Prekrizja.