Hrvatski karataši smjestili su se u tokijsko olimpijsko selo, građeno za Igre 1964., i vratili se doslovce 44 godine unazad. U sportskom naselju u kojem će stanovati gotovo svi sudionici SP-a, koji počinje u četvrtak, nema grijanja, a tople vode bit će samo između 17 i 23 sata, ali ne i u paviljonu C gdje je smješten i europski prvak Danil Domdjoni.
U toj zgradi kupaonica nema ni u jednoj sobi, a WC je zajednički. Tu asketsku sudbinu dijele i trojica hrvatskih izvjestitelja.
Ženske su smještene u paviljonu s jednokrevetnim sobama i imaju nešto bolje uvjete za osobnu higijenu. Naših 26 natjecatelja stoički je primilo devetosatno čekanje na smještaj nakon dvadesetosatnog puta.
Cijeli je dan na postelju čekalo barem dvadesetak reprezentacija, a posebno ljutiti bili su Australci koji su podivljali kada su saznali da su trebali donijeti vlastite ručnike.
- Zašto nas tretirate kao idiote, a vi ste kolijevka karatea. Bio sam na sedam SP-a i ovo nisam doživio - vikao je gnjevni australski trener Tony Hails.
Naši su za to vrijeme kunjali na foteljama u predvorju, neki su ljutinu gasili šetnjom, a vođa puta Gordan Rašidagić radio je neprestani pritisak na organizatore.
- Još ćemo posumnjati da nam to namjerno rade kako bi nas što više iscrpili - kazao je predsjednik HKS-a Stjepan Čelan.
Ne treba ni spomenuti da u olimpijskom selu nema telefona, čak ni dobrog signala, a o internetskoj vezi da i ne govorimo. I sve se to događa u tehnološki najrazvijenijoj zemlji svijeta.
