Za 28-godišnjeg Slavonca Marija Kasuna, visokog 213 centimetara, jednog od najeksplozivnijih europskih centara, moglo bi se reći - tko nema sreće s ozljedama, ima u ljubavi.
Simpatični Kas se jako zaljubio i prije pet mjeseci zaručio sa zanosnom Španjolkom Raquel, "posljedicom" njegovih igračkih dana u Barceloni. Uostalom, priznaje on sam, njoj može zahvaliti što danas nije bivši košarkaš.
- Već tri sezone, zbog problema sa zdravljem i ozljedama, nikako da spojim kraj s krajem. Kada mi se dogodila posljednja ozljeda, lom šake, htio sam se ostaviti košarke. Bio sam blizu pucanja.
- Mislio sam da mi valja potražiti neki drugi posao. Da mi nije bilo zaručnice, koja ovdje živi sa mnom, to bi se i dogodilo, no Raquel me odgovorila od takve odluke.
Za carigradsku utakmicu, između njegova Efes Pilsena i Tomasova Reala, Kasun je imao ponajbolje mjesto u dvorani. Odmah u prvom redu, iza Efesove klupe. Nažalost, svojoj posustaloj momčadi nije mogao pomoći.
- Prije mjesec dana sam na treningu, nakon jednog zakucavanja zapeo za obruč, a potom sam još i pao nakon čega mi je na lijevu šaku stao jedan suigrač. Nakon toga sam pokušao igrati, ali mi je netko u jednom duelu, nehotice, tijelom zavrnuo zglob šake i sve je popucalo.
- Otišli su ligamenti i pukle su mi dvije kosti. Jednu od njih su čupali van, spajali su to nekom žicom. Nosio sam longetu tri tjedna, a onda su liječnici otkrili da moram na operaciju. Ppropust je to zbog kojeg ću ispaštati.
Otkako se iz NBA lige vratio u Europu, Marija zdravstveni problemi naprosto proganjaju i upropaštavaju mu sezone. Najprije je, u režimu rada Duška Ivanovića zaradio tešku ozljedu koljena, potom su uslijedili problemi sa srcem koji su otklonjeni operativnim zahvatom.
Sada je na dnevnom redu slomljena šaka.
- Nadam se povratku u drugom mjesecu. Treniram ono što mogu. U gornjem dijelu tijela izgubio sam dosta, valjda pet kilograma, no zato puno radim noge. Dok moji suigrači treniraju košarku, ja po naputku trenera trčim uz stepenice tribina.
- I ja hoću da, čim šaka dobije zeleno svjetlo, budem spreman igrati.
Vjeru u uspješan povratak na parket daje mu i trener Ergin Ataman:
- Izvan stroja sam već mjesec dana, a bit ću još najmanje tri. Nadam se povratku u veljači. Trener me voli, forsira, i igrao sam dobro do ozljede.
Mario Kasun, kakvog pamtimo sa Europskog prvenstva 2005. godine, potreban je i hrvatskom izborniku.
- Reprezentacija je uvijek otvorena opcija, volim igrati za nju, no ja sam trenutno nemalo zabrinut za svoje zdravlje. Osim toga, dečki su puno bolje igrali bez mene.
Zanimljivo je da Kasun svoj sadašnji klub Efes Pilsen smatra puno bolje organiziranim od velike Barcelone.
- Barcelona je veliko sportsko društvo kojim dominira nogometni klub. Siguran sam da, kada sam odlazio iz kluba, predsjednik Laporta nije imao pojma što se uopće događa.
U Carigradu ga pak izluđuje "bezvlašće" u prometu.
- Turci su u prometu klasični indijanci. Ako je prosječna brzina 50, oni će ići 140 na sat. Od kluba sam na korištenje dobio terenca, no meni na cesti treba hummer. Zamislite, čovjek izađe na cestu i vidi da je gužva te krene kilometar u rikverc. Za Tursku to nije ništa čudno.
Kad se ozlijedio, premda je prognoza bila od tri do šest mjeseci, Efes ga se nije htio riješiti niti je krenuo u potragu za zamjenom. Prepreka tome bio je i njegov dvogodišnji ugovor.
- Ne vidim zato razloga jer nisam se ja tukao na ulici, već mi se to dogodilo zato što sam nepotrebno igrao utakmice dok sam kukao da me se na vrijeme zaliječi. Nisu to učinili i evo što se dogodilo.
Kad smo se rastajali nešto nas je zamolio:
- Molim vas, kad se vratite u Zagreb, otiđite na Kamenita vrata i zapalite koju svijeću za mene. Da me nevolje sa zdravljem konačno prestanu proganjati.
