Nakon što je njegov Dubai očekivano "protutnjao" Zagrebom porazgovarali smo s hrvatskim trenerom na čelu novog člana regionalne lige koji dolazi s Bliskog istoka. A riječ je o Jurici Golemcu (47, rođenom Zagrepčaninu, koji je igrački stasao u Zrinjevcu, kao igrač nastupao za slovenske klubove i Sloveniju (kasnije i za Efes, Ural, Panathinaikos, Hapoel Jerusalem...) ali i za Cibonu.
A u Ciboni je radio i kao trener, pomoćnik Slavenu Rimcu, one godine (2014.) kada su vukovi senzacionalno, usred Beograda, osvojili ABA ligu. A kao takav pozdravio je odluku zagrebačkog kluba da Bariša Krasić dobije priliku, ali i priznao da ga zabrinjava ono što je zatekao u Draženovu domu.
– Svake godine očekujemo da će biti nešto bolje, no nažalost, klub se ne pomiče. Kao cibonaša, nekoga tko je zbog Cibone počeo igrati košarku, to me žalosti. I zato me pred ovim mojim poslodavcima, zbog tih nekih logističkih i organizacijskih stvari, pomalo sram. Moram reći iskreno. Tu je još samo ta dvorana koja podsjeća na neke bolje dane.
U mom Zagrebu sam vječni gost
Kakav je njemu osjećaj kao purgeru doći u rodni grad na čelu tako moćne organizacije?
– Ja jesam rođen u Zagrebu, ali sam cijelu karijeru, onu igračku i trenersku, najmanje bio tu. Tako da sam ovdje većinom gost osim izvan sezone kada sam s obitelji koja je u Zagrebu. I nemam planova da ih mičem zbog škole i njihova života koji imaju ovdje.
Zacijelo mu je žao što Zagreb nema tri abaligaša kao nekad kada su to bili Cibona, Cedevita i Zagreb. Tada bi tri puta dolazio u svoj grad.
– Normalno da mi je žao, naročito to da Zagreb nema kluba koji se bori za vrh. To je loše za hrvatsku košarku. Cibona je brend za koji znaju i u Dubaiju, a tu kao da nema interesa da se taj klub postavi na čvrste noge. Financijski neke stvari mogu biti ovakve ili onakve, no organizacijski i logistički mora biti na razini. Da na taj način štiti svoje ime.
No, zato on kao trener posve novog kluba, u zemlji u kojoj ambicija i sredstava ne nedostaje, zacijelo uživa u trenerskom poslu koji radi nakon angažmana u Koper Primorskoj, Cedevita Olimpiji i Hapoel Eliatu. Kakav domaći teren ima Dubai?
– Nije to klasični domaći teren na kakav smo naviknuli u Europi, da je neki pritisak. U biti to je tamo šou, neka vrsta NBA programa. To naši čelnici i žele, da svaka utakmica bude festival košarke, da dođu ljudi s obiteljima, da se osjećaju sigurno, da navijaju za svoje, da plješću na dobar potez. A tako bi trebalo biti svugdje.
Dubai je poznat kao grad s jako puno stranaca. Po nekim podacima, njih je čak 75 posto od ukupnog broja stanovnika pa nas je zanimalo kakav je omjer na tribinama.
– Da, ima i dosta Europljana i vidim da dolaze Talijani, dosta Balkanaca. Puno Filipinaca i Libanonaca živi tamo, a svi znamo da je njima košarka broj jedan pa želimo i njih malo privući. Inače, Dubai je jedan od najsigurnijih gradova na svijetu, organiziran i u njemu je lijepo živjeti.
Košarkaški klub Dubai ima ulogu pionira širenja popularnosti košarkaškog sporta u zemlji (Ujedinjeni Arapski Emirati) u kojoj su najpopularniji sportovi nogomet i kriket (!?).
– To je ideja čelnika kluba. Meni se jako sviđa to kako govori naš generalni menadžer da se košarci u Europi s ovim projektom daje neki novi kisik. Siguran sam da će se još neki gradovi zaintrigirati da igraju europska natjecanja jer svi znamo da ljudi vole sport i imaju mogućnosti da naprave dobre momčadi. Ovdje ima još gradova koji imaju kapacitet, dobre arene, tako očekujem da bude još više klubova iz ovog dijela svijeta.
Koliko je fizički naporno za momčad, ali i stručni stožer, što se na sva gostovanja ne može bez minimalno pet-šest sati u zrakoplovu?
– Dobro je da igramo jednu utakmicu tjedno i da imamo izravne letove sa Zagrebom, Beogradom i Ljubljanom. A s tim letovima pokrivamo sva gostovanja u ABA ligi. Uglavnom letimo komercijalnim letovima, no razmišlja se da na gostovanja u Splitu i Zadru idemo čarterom, a naročito kada se budu igrala europska natjecanja.
Što je plan za godine koje dolaze?
– Cilj je doći do Eurolige. Zapravo, cilj ovog kluba je da osvoji Euroligu. Plan je ne preskakati stepenice, ići postupno i na kraju biti najbolji. Pametna je odluka da se ovu godinu nije ušlo u dva natjecanja, da se ne igra domaće prvenstvo, nego samo ABA liga, što je jako bitno da se klub uhoda, da se organizacijski dodatno posloži.
Ovo je jedinstven slučaj da jedan klub kreće od nule, da je tek osnovan, a već igra međunarodno natjecanje.
– To je bila ideja našeg gazde, to su već dugo pripremali. Zadovoljan sam da sam dio ovog projekta. U smislu uigravanja ovo je veliki izazov. Sastaviti novu momčad nije lako, a u drugu je i dobro jer ju sam sastavljaš i nemaš alibija da ti je netko drugi nešto ostavio.
Nešto slično imao je i u Primorskoj iz Kopra s kojom je osvojio i naslov slovenskog prvaka.
– Da, nešto slično, no u Dubaiju smo krenuli ipak s više točke. Ovo su ljudi izražene sportske ambicije zainteresirani za uspjeh. Vrlo čisto u tom smislu. Jako dobra atmosfera u klubu i oko kluba.
Početak iz snova pa toljaga
Na kakav je odjek naišla pobjeda nad euroligašem Crvenom zvezdom?
– Krenuli smo kao iz snova u sezonu. Dobili Zvezdu doma i Olimpiju na gostovanju. No, dogodio se i domaći poraz od Mege i to nas je lupilo toljagom po glavi, da se ne umislimo.
Po imenima (Mason, Prepelič, Bertans, Anđušić, Williams, Radošević, Taylor, Dangubić, Düverioğlu...) to je euroligaška momčad.
– Tako smo i slagali, da imamo igrače koji imaju iskustva iz europskih klupskih natjecanja pa tako i iz ABA lige, jer za dužu prilagodbu nemamo ni vremena. Lijepo je trenirati dobre igrače; ja sam ambiciozan i kompetitivan.
>> Pogledajte i video
