Svečanosti otvorenja Hrvatske kuće, locirane u hotelu Radisson Blu, u neposrednoj blizini Roland Garrosa, nazočila je i članica Međunarodnog olimpijskog odbora Kolinda Grabar-Kitarović. A negdašnja predsjednica države, zatrpana olimpijskim obvezama, ispričala se što se u ovakvoj prigodi nije uprizorila u crveno-bijeloj kombinaciji.
- Ovamo sam dojurila s jednog četverodnevnog seminara za države ili skupine država koje žele kandidirati za domaćine Olimpijskih igara i moram vam reći da je interes sve veći tako da će biti jako teško donijeti odluku o budućim domaćinima Igara počevši s 2036. pa dalje. Pokazujemo im mnoge detalje iza scene kako bi im pomogli u izradi njihovih planova. No, obećavam da ću se na sportskim borilištima pojavljivati u prepoznatljivom izdanju no ovaj prvi tjedan to neće biti lako jer će tu biti šefovi država i vlada pa ćemo imati mnogo sastanaka i službenih obveza. Isto tako, ima i jako drugih poziva, po pitanju nacionalnih kuća. Nastojat ću otići gdje god budem mogla a ja se nadam da ću imati tu čast mnogima od njih dijeliti medalje.
A nakon Hrvatske kuće gospođa Grabar-Kitarović odjurila je na još dva primanja:
- Sada idem u Indijsku kuću pa u Mongolsku kuću, pa imam sastanak s Čileancima i Indonežanima. U duhu olimpizma i uvijek optimizma.
S obzirom na to da je upravo ona članica Komisije MOO-a koja određuje domaćine olimpijskih igara, zanimalo nas je i mišljenje Kolinde Grabar-Kitarović. Kako ona gleda na ovaj tip otvaranja na potpuno otvorenom prostoru u odnosu na one stadionske?
- Malo sam bila zabrinuta zbog sigurnosnih razloga no kao što smo vidjeli sve je dobro prošlo i da nije bilo kiše bilo bi još bolje, bilo bi više ljudi uz samu Seinu. Meni je bilo zanimljivije nego na stadionu kada je sve statično i kada svi hodaju u krug i to užasno dugo traje a istovremeno nema programa koji bi mogao zabavljati gledatelje pa su ti defilei trajali satima.
Što ju se najviše dojmilo tijekom otvaranja kojeg je pratila u društvu supruga Jakova? Jesu li Francuzi to podignuli na višu razinu?
- Jesu. Bila sam skeptična hoće li se defile doista odvijati na Seini. Oduševio me i izravan pogled na Eiffelov toranj i to je bilo nešto posebno čarobno. Sve to pokazalo je kako se mijenja priroda Olimpijskih igara i kako će one ubuduće biti drugačije. Ove Igre održavaju se pod motom "Igre širom otvorene" i one su doista otvorene jer su urbane, nastojalo se angažirati što je moguće više ljudi. Karakteristično je da se omogućilo da ulaznice budu pristupačnih cijena tako da je većina karata bila u prodaji za nekih 50 ili 100 eura što je velika razlika u odnosu na prethodne Olimpijske igre. Nadalje, koristi se oko 95 posto struktura sportskih koje su već postojale. Nije bilo izgradnje samo zbog Igara i sportskih objekata koji bi poslije toga godinama stajali prazni.
Vezano uz tek započete Igre, hrvatsku članicu MOO-a posebno veseli sljedeće:
- Konačno se postigla ravnopravnost između sportašica i sportaša. Ovo su prve Olimpijske igre na kojima je postignuta rodna ravnopravnost. Nadalje, jako se pazi na zaštitu okoliša i Pariz će biti model na koji način će se dalje razvijati Olimpijske igre. Sa što manje financijskog ulaganja a što više dobrobiti za zajednicu i dugoročni razvoj.
Daj ne seri Kolinda, glavno da je tebi dobro. O Boze čuvaj ti golubove i sirotinju jer bogati se ionako za sebe pobrinu