Nema čovjeka koji ne žali zbog nekih odluka iz prošlosti. Nemoguće je ne pogriješiti, pa tako i negdašnji profesionalni boksački prvak Europe Željko Mavrović pomalo žali za tim što je pokušavao postati svjetski prvak s makrobiotičkom prehranom.
Išao sam protiv genetike
Dvadeset godina nakon epske borbe za svjetski naslov s Lennoxom Lewisom, na gostovanju na Večernjakovoj televiziji Mavrović je ustvrdio:
– Makrobiotika je sjajan princip življenja i prehrane, ali ne i za ambicioznog sportaša u teškoatletskom sportu. Premda sam uza sebe imao sjajan tim, refleksoterapeuta i majstora shiatsu masaže, pa tako i čovjeka za koncept cjelovite prehrane, nismo uspjeli naći ravnotežu. Jer, vrhunski sport i ravnoteža ne idu ruku pod ruku. Ispričavam se, no moram reći da je vrhunski sport jedna majmunska priča, raubanje ljudskog tijela do njegova maksimuma, gotovo na rubu života i smrti. Dugovječnost nije pojam koji ide uz vrhunske sportaše.
A Željko je te 1998. mislio da uz velike prehrambene restrikcije može pobijediti 11 kilograma težeg i snažnijeg Lennoxa Lewisa.
– Taj koncept prehrane s cjelovitim namirnicama uzeo je danak pa sam izgubio na snazi i eksplozivnosti. Da sam u toj borbi bio ponešto brži i jači, kao u nekim prethodnima, ne bismo ni došli do te sedme runde u kojoj sam ga imao na konopcima, ali ga nisam uspio srušiti. Ugljikohidrati koji dolaze iz cjelovitih namirnica mnogo su teže probavljivi, sporije daju novu energiju i manje sudjeluju u oporavku između dva treninga. To je bio veći problem od neuzimanja proteina životinjskog podrijetla.
Jedan od problema bio je i u tome što je Željko bio teškaš u tijelu lakoteškaša pa čak i poluteškaša.
– Izabrao sam tešku kategoriju jer je najatraktivnija i s najsnažnijim borcima. Bez obzira na to što mi to genetske predispozicije nisu dopuštale, držim da sam otišao jako daleko.
Premda je izgubio, Mavroviću je tom borbom narasla cijena pa se počelo govoriti i o tome da će mu sljedeći protivnik biti Evander Holyfield. No on je iznenada završio karijeru.
Spao sam na 73 kilograma
– Krahirali su mi i tijelo i psiha. Nije tu bilo dijagnoze, cijelo moje biće bilo je iscrpljeno. Iz njega je bila izvučena esencija, potrošio sam je boksanjem, eksperimentom koji je trebao rezultirati novim putem za sportaše.
Željko danas ima stotinjak kilograma, tri više nego u borbi s Lewisom, no vidjeli smo ga i s tjelesnom težinom srednjaša.
– Boksati sam počeo sa 75 kilograma, a nakon karijere u jednom sam trenutku pao na 73 kg.
Nakon oproštaja Željko je odlučio “emigrirati” iz boksa pa se zato nikad nije ni rodila boksačka akademija s njegovim imenom.
– Htio sam pobjeći od sporta. Tražio sam mir, mjesto gdje ću zalizati rane i stvoriti novu ideju sebe, a to su bili ekološka poljoprivreda i pekarstvo.
Je li poslovni krah bio jedini nokaut koji je doživio u životu?
– Recesija je učinila svoje. S poslovne strane to jest bio nokaut, a poraz je bio utoliko što je to bilo nešto dobro i što više ne traje – kazao je Željko čiji intervju možete pogledati na našem portalu.
Bravo Sherlock