Dominik Livaković (21) zajedno s Adrianom Šemperom (18) velika je vratarska budućnost Dinama. Stigao je u Maksimir iz Zagreba, a proteklih godina Dominik se razvio u vratara koji će, u perspektivi, sigurno imati značajnu ulogu.
U Dinamu, a i reprezentaciji. Još iz doba kada ga je djed Vojmil kao klinca vodio na utakmice, ostao je onaj skromni mladić, povučen. I danas se Dominik, djedu u čast, prije svake utakmice pomoli. Iako je djed navijao da njegov unuk navuče bijeli Hajdukov dres, Dominika je karijera odvela u drugom smjeru. Dominik nikada nije pričao puno. A pohvale je uvijek primao sa smiješkom i stidljivo.
Poput onih nakon utakmice naše mlade vrste sa vršnjacima iz Švedske u kojoj je bio daleko najbolji pojedinac. Već godinu dana je u Dinamu, a slijedi mu borba za poziciju u momčadi.
Na simpatičan će način Livaković kazati kako je stara vratarska škola:
– Najprije sam u Zadru učio uz Jakova Pinčića, a potom uz Dedu (Željko Nježić, nap.a.) u Zagrebu. Deda me puno toga naučio, s njim sam dosta radio. I sada u Dinamu imam dobrog trenera Čavlinu.
Izašao iz jame s pijeskom
Deda je institucija kada je rad s vratarima u pitanju.
– Naravno, iz njegove čuvene jame s pijeskom puno je vratara izašlo. Dvaput smo tjedno to radili. Tako sam i ja razvio svoju eksplozivnost za koju danas kažu da mi je najbolja vrlina. Deda je čudo. Čujemo se poslije svake utakmice, daje mi savjete, pita... On moje utakmice gleda i analizira kao da on brani – kaže Dominik.
Prati zbivanja oko bivšeg kluba Zagreba.
– Nadam se da će se brzo vratiti u prvu ligu. Tom klubu želim sve najbolje, on me stvorio. Poslije Zadra, on mi je emotivno najbliži.
Koliko mu se promijenila metodologija treninga otkako je u Dinamu?
– Bitno je drukčije. Sada imamo dosta materijala i sprava na treninzima. Dinamo prati svjetske trendove rada s vratarima. Presretan sam što mogu raditi u instituciji kakva je Dinamo i s takvim trenerima. U pravo vrijeme sam prešao na tu tehniku.
Koja je najvažnija vratarska karakteristika?
– Danas je sudjelovanje vratara u igri najvažnije. Kada znate igrati, to je uvjet bez kojeg se ne može.
Na treningu Livaković nerijetko zna i zaigrati u polju. Uglavnom se svi čude njegovu igračkom talentu. Otkrio je i svoju tajnu.
– Kada smo u Zadru, uvijek igram mali nogomet. Obožavam igrati, ne braniti. Igram u zadnjoj liniji, dijelim lopte. Tako razvijam i sposobnost suradnje s igračima u zadnjoj liniji na velikom nogometu.
Što očekuje od ove sezone?
– Očekujem da ću dobiti minutažu i da ću braniti u Ligi prvaka. Imamo sjajnog trenera, legendarnog Cicu – kaže Livaković.
Zlatka Kranjčara do jučer je gledao samo na TV-u.
Bio na širem popisu za Euro
– Volim ljude koji imaju takvu osobnost. Miran je i sve radi s gospodskim manirima. Nije živčenjak, ne viče, volim takve trenere. Uživam raditi s njim.
Bio je na širem popisu za Europsko prvenstvo u Francuskoj.
– Sjajno iskustvo. Ostali su mi kontakti. Sada se stalno čujem sa Subašićem. Zovem ga nakon njegovih utakmica i on mene nakon mojih. Postao mi je jedan od važnijih ljudi za razgovor. Moj mentor. On je moj Zadranin, puno mi pomaže.
Bi li slijedio Subašićev put afirmacije?
– Ako ću braniti u Dinamu, mogao bih ostati cijeli život. U drugoj varijanti možda bih želio otići u inozemstvo prije nego on.
Cijeli intervju čitajte u MAX-u.
livaković treba biti prvi golman pogotovo za LP i jače HNL utakmice, a šempera polako uvoditi kroz kup utakmice i slabije HNL tekme jer će bez veze izgoriti