Držimo li se načela da izborniku, kakav god bio njegov bodovni učinak (osim ako baš nije katastrofalan), treba dati šansu da odradi kvalifikacijski ciklus do kraja, onda Ante Čačić zaslužuje voditi utakmice protiv Finske i Ukrajine.
Naime, ako smo se ne tako davno zgražali nad naprasnim, histeričnim smjenjivanjem Štimca i Kovača, jer u trenucima njihovih otkaza reprezentacija nije bila u bezizlaznom položaju, tada na isti način treba pristupiti i u Čačićevu slučaju.
Porazi kao svakodnevica
A činjenično stanje je ovakvo: hrvatska reprezentacija, posrnula i uzdrmana, i s izbornikom koji sve manje drži stvari pod kontrolom, još uvijek je na prvome mjestu u skupini, i to je Čačićev neoborivi argument za ostanak na klupi. Ali, čak i da u HNS-u nekim slučajem shvate da s Čačićem dalje ne ide, da taj očito disfunkcionalan orkestar vapi za novim dirigentom, zar mislite da bi se stvari u reprezentaciji drastično promijenile? O kako se varate! Jednostavno, Mamić bi nekoliko minuta prelistavao svoj telefonski imenik i lako pronašao novo rješenje, pa bismo bili osuđeni na nekog novoga Čačića, još jednog poslušnika i pouzdanika, čovjeka zadatka za skorašnje osvježavanje reprezentacije Morom, Benkovićem ili Sosom...
Jednostavno, dok se cijeli sustav odlučivanja u HNS-u ne promijeni, dokle god je vlast u rukama jednoga čovjeka, ništa bolje od Ante Čačića na izborničkoj poziciji nećemo ni imati. A Modrić, Perišić, Mandžo... sigurno u dogledno vrijeme zaslužuju priznatijeg, karizmatičnijeg, uglednijeg stručnjaka na klupi od donedavnoga trenera Lokomotive, koji je svoj prvi trenerski trofej osvojio u 60. godini.
Ante Čačić, od najboljega izbornika prvog kruga Eura, odjednom je u kvalifikacijama za SP stekao etiketu umjetnika neuspjeha. Što nas i ne treba pretjerano šokirati, s obzirom na način na koji je vodio čuvenu utakmicu s Portugalom. Pa su onda posrtaji u gostujućim srazovima s iole ozbiljnijim reprezentacijama postali – svakodnevica.
Nedostaje mu karizma
Tako je Ante Čačić, osim što je autor najuvjerljivije pobjede vatrenih na gostovanju (6:0 protiv Kosova), upravo postao prvi naš izbornik koji je “spojio” dva poraza na gostovanjima zaredom. Turska je bilo naše jubilarno, 60. gostovanje u kvalifikacijama, ne računamo li doigravanja.
Čačićv postotak osvojenih bodova i nije tako loš, 66 posto, koliko je imao i Niko Kovač u trenutku smjenjivanja, kao i Slaven Bilić u jesen 2009. godine kada je prokockao SP. Lošiji od Čačića bio je Štimac s 56 posto osvojenih bodova, dok je nedodirljivi rekorder Zlatko Kranjčar s 80 posto u ciklusu za SP 2006. Kad smo već kod brojčanih usporedbi, nije naodmet spomenuti i da je Čačić u trenutku preuzimanja, u listopadu 2015., reprezentaciju zatekao na 16. mjestu na Fifinoj ljestvici, na kojemu je i danas. Ni dolje, ali ni milimetra gore. Teško da ćete ikada od Čačića čuti ovaj podatak. On će radije isukati postotak posjeda lopte, broj šuteva, pogođenih vratnica... kao da će nam to uljepšati sliku naših izvedbi u kvalifikacijama. Ne, Ante, nas zanima samo broj bodova i kako ćemo se dokopati Rusije! A ta priča dobila je sasvim neočekivani zaplet...
Antin minus je i nedostatak naboja u reprezentaciji o kojemu je govorio kapetan Modrić, jer i taj element ulazi u izbornikovu odgovornost. Kako je na EP-u u Francuskoj sve prštalo od naboja i elektriciteta, a godinu kasnije kult vatrenih je eterično blag, kao da jedan po jedan dižu ruke od njega. Primjerice Rakitić, koji bi trebao biti jedan od simbola njezine snage i postojanosti, iz nekih se misterioznih razloga pojavljuje svaku drugu utakmicu. Ili, Nikola Kalinić dođe na okupljanje, pa traži poštedu, pa se odjednom predomisli i Čačić mu blagonaklono progleda kroz prste...
Naboj u reprezentaciji neizbježno je povezan s izbornikovom karizmom. Prema astrološkom tumačenju, karizmatične osobe lako utječu na druge ljude, imaju moć da ih opčine i fasciniraju, magnetski privlače, a kad su pozitivne, u stanju su ih pokrenuti za napredne ciljeve.
I to je ona krucijalna razlika između Čačića i, primjerice, Lucescua, Blaževića, Kranjčara, Bilića, pa ako hoćete i Line Červara, Ace Petrovića ili Ratka Rudića. Njihova riječ ima snagu, odjek, golemu težinu, njih slijede i dive im se, dok je Čačić u usporedbi s njima sasvim druga krajnost. Trener bez naglašene liderske crte, bljedunjav, uštogljen i neuvjerljiva javnoga izričaja. Nogometni Ivo Josipović.
Kijev - sudbinska utakmica
Osim o pokrovitelju i zaštitniku Mamiću, Čačićev status u reprezentaciji ovisit će najviše o raspoloženju igrača, a povijest nas uči da je ono podložno mijenama. Sjetite se kako su svojedobno ginuli za omiljenoga šefa Slavena Bilića, a kako su gotovo napadnom nonšalancijom Štimcu pripremili oproštajku u Glasgowu. Na istoj kušnji naći će se sljedeći mjesec i Čačić, u svojoj sudbinskoj utakmici, kada će se odlučivati o plasmanu na Svjetsko prvenstvo, posljedično i o njegovoj poziciji. A onda u Kijevu – tako mu Bog pomogao! A možda čak i Ivan Rakitić, ako mu bol u preponama popusti...
REZULTATI 8. KOLA:
Turska – Hrvatska 1:0
Kosovo – Finska 0:1
Island – Ukrajina 2:0
9. kolo (6. listopada): Hrvatska – Finska, Kosovo – Ukrajina, Turska – Island; 10. kolo (9. listopada): Ukrajina – Hrvatska, Finska – Turska, Island – Kosovo
