Malo je reći da je Dominik Kotarski (21) bio inspiriran u remiju Gorice protiv Hajduka (0:0). Sjajni vratar turopoljske momčadi ponio je naslov igrača utakmice, a i dokazao da je opasna konkurencija Ivanu Baiću. Nije razlog samo to što je inače i vratar U-21 vrste i ima inozemni pedigre – došao je na posudbu iz Ajaxa – on je, po mnogima, jedan od najvećih talenata kada govorimo o vratarima u Hrvatskoj. To što ga je sada napadao Marko Livaja njemu nije igralo nikakvu ulogu.
Ne žalim što sam otišao u Ajax
– Pripremao sam se kao za svaku utakmicu. Hajduk je dobar, svi znamo da ove sezone ima sjajne igrače. Nisam ih čekao s prevelikim respektom, sve ih poštujem, ali gledam prvenstveno sebe – kaže Kotarski koji je u Gorici od početka sezone. Kako to da je uopće došao?
– Predsjednik Črnko nazvao me i svidio mi se plan. Nisam bio tu, ali pratio sam HNL. Vidim da su ambiciozni. Odlučio sam da bi dolazak ovamo bio dobar korak za mene. Došao sam zbog kontinuiteta branjena. Nadam se da ću što više braniti. HNL je ove sezone ujednačen, svako svakog može dobiti, pa Dinamo je s Istrom igrao 1:1. Imamo realne šanse za borbu za Europu i gornji dom HNL-a – kaže ovaj 189 centimetara visok vratar koji je ove sezone za Goricu branio tri puta. O treneru Krunoslavu Renduliću ima samo riječi hvale.
– Sviđa mi se da kada se radi, radi se. Ima autoritet, a s druge strane poštuje nas, zna granice igrača.
Gorica u srijedu (15 sati) igra utakmicu kupa protiv Mladosti iz Ždralova, a onda u prvenstvu slijedi Dinamo. Klub je to koji je pomalo u krizi, ali i klub u kojem je Kotarski prošao mlađe uzraste.
– Prvo nam je na rasporedu kup pa ne razmišljamo previše o Dinamu. No znamo što radi za hrvatski nogomet i zvučno je ime. Svatko ima neku krizu rezultata, ali opet su u vrhu.
Je li on dinamovac u duši?
– Ne mogu sakriti to da sam dinamovac, tamo sam proveo gotovo 10 godina. Dinamo mi je pružio puno, odmalena sam navijao za taj klub. Drago mi je da sam bio tamo, zahvalan sam, ali to je iza mene. Sada sam na suprotnoj strani.
I baš je iz Dinama, u siječnju 2018., prešao u Ajax. Priliku u prvoj momčadi nije dočekao. Je li mu žao što je tako mlad otišao iz Hrvatske?
– Ne žalim. U Ajaxu sam sazrio kao igrač i osoba. Bilo mi je super, na početku je bilo teže, jedno vrijeme sam bio sam, pa s roditeljima, a onda je došla i sadašnja supruga. Puno mi je pomogla. Život u Amsterdamu je drugačiji nego u Hrvatskoj. Većinu života sam bio u Zagrebu, to je nekako moj grad, a tamo su drugačiji ljudi, mentalitet, vrijeme koje je malo depresivno u periodu kada nije ljeto. No, grad je lijep, turistički, treba se priviknuti.
Igrao je u Ajaxu s nekim zvučnim imenima, a takvo što jednom mladom vrataru ne može škoditi...
– U početku sam bio u drugoj momčadi, a kasnije u prvoj. Igrao sam s Frenkiejem de Jongom, Matthijsom de Ligtom, Dušanom Tadićem, a od golmana s Andreom Onanom, on mi je bio velika podrška i dao mi je puno savjeta.
Kako to da je uopće odlučio postati vratar, pitamo ga.
– Kao mali gledao sam SP 2006., svidjelo mi se kako se golmani bacaju pa sam i ja krenuo. U mlađim danim Buffon mi je bio uzor. Trenutačno bih istaknuo Neuera, on je klasa za sebe, na vrhuncu je cijelo vrijeme što nije lako. A i mi imamo Livakovića, dobar je u Dinamu i reprezentaciji, Grbić je sjajan u Lilleu, ima tu i mlađih. Ma imamo budućnost kada je o tome riječ.
Bišćan mi je sjeo kao trener
Postoji li neki igrač protiv kojeg bi volio braniti?
– Kada ste u igri, teško je vidjeti tko dolazi, tko puca. No volio bih braniti protiv Messija, Ronalda...
Kotarski ima poziv Igora Bišćana koji s U-21 reprezentacijom radi sjajne stvari. Kakav je on?
– Baš mi je sjeo. Vidi se da je bio igrač, da je prošao puno toga, ima poseban odnos s nama igračima. To se vidi i na terenu. Rekao bih da je prije nedostajalo naboja i borbe, a s ovom generacijom je drugačije. Borbeni smo, pokazujemo to, možemo puno toga napraviti.
Kotarski je iz malog mjesta Brestovca Orehovečkog. No ne vidi se kao zvijezdu.
– To je u Zagorju i tamo sam odrastao. Kada nađem vremena, odem tamo, volim svoj kraj. Malo je to mjesto, znam ja ljude, znaju oni mene i imamo normalan odnos. Nogomet je na kraju krajeva samo igra, sve je to malo preuveličano.
