– Pokušao sam ovdje ne razmišljati o tome, nisam čitao ni novine. Meni će biti najteže, u kojem god smjeru ta priča krenula.
Fak jasno daje do znanja da neće ostati ako se nešto bitno ne promijeni.
– Nije u pitanju samo plaća, odnosno radno mjesto. Naš je biatlonski savez toliko malen i slab, a meni je super trenirati sa slovenskom reprezentacijom jer je ondje sve posloženo. Ne moram se brinuti ni o čemu, moje je samo da odradim trening.
Nedostaju mu i pravi suvježbači i trener, a Fak najviše vjeruje slovenskom stručnjaku Urošu Velepecu, za kojega predsjednik Saveza Nikola Županić tvrdi da je već godinu i pol u pregovorima oko dolaska u Hrvatsku.
– Ne znam za te pregovore. S Urošem o tome nisam razgovarao. To je njegova stvar. Moji su životni ciljevi da si stvorim uvjete da iskoristim potencijal koji imam i da i dalje imam uspješnu karijeru. Mogu nastupiti na još trima Igrama i, nadam se, osigurati normalan život – zaključio je Jakov.
– Posao Faku u Hrvatskoj vojsci otprije je dogovoren i o njemu ovisi hoće li ga prihvatiti. On ima status olimpijskog kandidata za Soči i financijski je riješen sljedeće četiri godine, s tim da mu još tražimo dodatne sponzore – kaže predsjednik HOO-a Mateša.
Faka posao u vojsci čeka još od prošle godine, no do sada ga nije prihvatio jer nije siguran što to znači, kakve ga obveze čekaju i kako je moguće uskladiti ih s treninzima. Sportaši su u razvijenim zemljama samo formalno zaposleni u vojsci i policiji. Oni ne moraju dolaziti na posao, već im je obveza trenirati i natjecati se, a poslom u državnim institucijama rješava se njihov egzistencijalni status. Tako se radi u Njemačkoj, Francuskoj, Rusiji, Italiji... Uostalom, i Alberto Tomba bio je pripadnik talijanske granične policije, no nitko ga nikada nije vidio na pregledu putovnica.
Jedino bi normalno bilo, da trenira sa našom (SLO) ekipom, a takmiči se za Hrvatsku. Normalni bi se susjedi tako dogovorili. A pošto je riječ o Hrvatima i Slovencima nebi me čudilo, da ta stvar završi sa ratom.