Oko tri milijuna navijača s tribina luksuznih nogometnih arena uživat će u Svjetskom nogometnom prvenstvu. Vladimir Putin se ponosi, arhitektonska čuda zadivila su svijet, a probleme s kojima će se Rusija zbog megalomanskih projekata morati nositi rješavat će kasnije. Naime, stadioni kojima se Rusija diči pred svijetom živjet će mjesec dana, a što će biti kada nestane glamura najveće smotre nogometa, kada se svjetla ugase?
Neće ostvariti profit
Blještavilo SP-a imalo je i cijenu, njegova je organizacija ruske porezne obveznike koštala 10,9 milijardi dolara, od čega je najveći dio novca namijenjen za gradnju ili temeljitu rekonstrukciju 12 stadiona na kojima se igraju utakmice SP-a. Ali, nakon SP-a perspektiva većine arhitektonskih čuda nije bajna. Pogotovo u Volgogradu, Kalinjingradu, Nižnjem Novgorodu, Ekaterinburgu i Samari gdje se ne igra prvoligaški nogomet, a u Sočiju čak i ne postoji profesionalni nogometni klub. Mordovia iz Saranska bit će jedinstveni trećeligaš u nogometnom svijetu. Domaće utakmice igrat će u Mordovia areni čija je gradnja koštala 300 milijuna eura, a koja će i kada joj kapacitet nakon SP-a s 42.000 smanje na 30.000 mjesta izgledati sablasno prazna ostane li posjet kao ove sezone kada je domaće utakmice kluba prosječno gledalo 2406 navijača.
Baltika iz Kalinjingrada prošle sezone bila je najgledaniji ruski drugoligaš s 8000 gledatelja na utakmicama. Ali, taj i više nego solidan broj navijača izgubit će se na stadionu od 35.000 mjesta. No i to će biti solidna popunjenost u usporedbi s Volgograd arenom. Zdanje s 45.000 mjesta bit će dom drugoligaša Volgograda koji je prošle sezone u prosjeku imao 3700 navijača na domaćim utakmicama. Stadion u Nižnjem Novgorodu (44.900 mjesta) šest puta će se napuniti za vrijeme SP-a, a na njegovu travnjaku ubuduće će igrati drugoligaš Olimpijac koji je na domaćim utakmicama prošle sezone gledalo u prosjeku 5000 navijača. Najekstremniji primjer je Olimpijski stadion u Sočiju čija je gradnja za ZOI 2014. koštala čak 780 milijuna eura, a njegovo prilagođavanje za potrebe SP-a još dodatnih stotinu milijuna. Olimpijski grad, naime, donedavno nije imao profesionalni nogometni klub. To će se od iduće sezone promijeniti jer će milijarder Boris Rotenberg, inače prijatelj Vladimira Putina od djetinjstva, preseliti svoj Dinamo iz Sankt Peterburga u Soči.
Čak i u onim gradovima u kojima postoji nogometni prvoligaš ekonomska je isplativost novih stadiona upitna. Primjerice, u Kosmos areni u Samari igrat će Krilja Sovjetov koji se iduće sezone vraća u prvoligaško društvo. Već prva utakmica igrana na tom stadionu dala je naslutiti izvjesni problem kasnije eksploatacije toga zdanja, ali i (ne)opravdanost troška. Naime, na tribinama koje mogu primiti 45.000 gledatelja čak i na otvaranju okupilo se zanemarivo malo navijača, njih samo 14.000, što ne sugerira velik posjet ni nakon SP-a. Rostov arena s 43.000 mjesta bit će ubuduće dom Rostova, prvoligaša kojem je prosječni posjet prošle sezone bio 11.000 navijača, što znači da će, ostane li posjet na lanjskoj razini, tri četvrtine stadiona zjapiti prazno.
Izvjesno je da Rusi, s obzirom na ulaganja, neće ostvariti profit od SP-a, ali su svjesno ušli u rizik. Kratkoročno, svi znaju da se ulaganje neće vratiti u kratko vrijeme, ali gradnjom novih stadiona riješen je problem infrastrukture koji je, kako je procijenila Moskva, priječio nogometni iskorak.
“S obzirom na visoke troškove gradnje i malu korist od njihove eksploatacije, nemoguće je očekivati da će stadioni biti ekonomski isplativi u idućih tri do pet godina”, navedeno je u izjavi ruske Vlade koja je, na nalog Vladimira Putina, u federalnom proračunu do 2023. predvidjela 162 milijuna eura kako bi stadioni živjeli i nakon SP-a u sedam gradova čiji lokalni proračun ne bi izdržao oko tri milijuna eura koliko je godišnje potrebno samo za održavanje.
>> Novinari VL-a o Danskoj i Rusiji
Škola umjesto stadiona
Međutim, Rusi, za razliku od Brazilaca, barem imaju plan makar se o njegovoj isplativosti itekako može raspravljati. Brazilci su, naime, prvaci megalomanije koji će još generacijama plaćati domaćinstvo SP-a prije četiri godine koje je državu dovelo na rub bankrota, a mnoge političare na sud zbog korupcije i malverzacija od nekoliko stotina milijuna eura. Neki stadioni ni danas nisu dovršeni iako je organizacija najskupljeg SP-a u povijesti koštala 13 milijardi eura. Potpuno nove arene u Cuiabi, Natalu i Braziliji uglavnom su neiskorištene. Zovu ih “bijelim slonovima”. Pred tribinama stadiona Mané Garrincha u Braziliji na koje stane 72.000 navijača, a čija je gradnja i rekonstrukcija stajala 900 milijuna dolara, danas se utakmice igraju pred nekoliko stotina gledatelja. Stadion u Cuiabi, čija je gradnja koštala 300 milijuna dolara, danas se koristi kao srednja škola, parkiralište služi kao garaža za gradske autobuse, a za stadion u srcu amazonske prašume, onaj u Manausu, predlaže se, da se iskoristi kao zatvor.
Rusiji čestitke i poklon do poda !!!!