Odmah se vidjelo da dupini nisu u punom broju, a pažljivijim promatranjem iščitali smo da su na pobjedničkom postolju samo Dubrovčani te jedna nepoznata osoba.
Poslije smo doznali da je taj momak iz Niša, član organizacije zadužen da bude pri ruci našoj vrsti ili, kako ovdje kažu, ataše za Hrvatsku.
On je uredno navukao dres naše reprezentacije i uz osmijeh od uha do uha primio brončanu medalju. Tu su situaciju u našem taboru objasnili činjenicom da je preostali dio reprezentacije morao požuriti na autobus i da je napustio Niš odmah nakon utakmice za treće mjesto.
No, je li to dovoljan razlog? Svjesni smo da se svima žurilo kući, no autobus je mogao krenuti i dva sata kasnije. Ovako su u našoj reprezentaciji na neki način sami dezavuirali nesumnjivo velik uspjeh koji su postigli osvojivši broncu na završnom turniru Svjetske lige.
Tu su situaciju u našem taboru objasnili činjenicom da je preostali dio reprezentacije morao požuriti na autobus i da je napustio Niš odmah nakon utakmice za treće mjesto. ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Kakvi cirkuzanti, dali su se plašili batina posle utakmice ili su stvarno žurili na autobus da ne izgube vezu za Kikojevac preko Ćuprije ostaće enigma za savet bezbednosti UNa koji će to pitanje najverovatnije pokrenuti na sledećoj vanrednoj sednici, a kako su se ovi mučenici iz Dubrovnika vratili autostopom ili su zatražili azil u Srbiji kao Prlainović nebili tako bar jednom u životu zaigrali u najboljoj reprezentaciji na svetu ! ! !