Što se događa? – pitali smo kada smo ušli u crnogorski “stožer” u hotelu Panorama.
– Pa Europsko rukometno prvenstvo – ozbiljno će crnogorski golman Rade Mijatović.
Uvijek spreman za šalu, sjeo je i porazgovarao prije velike gužve na hodnicima jer prometno je baš kao na autobusnom kolodvoru za vrijeme praznika. Četiri reprezentacije skupine C, koja se igra u Zagrebu, našle su se na jednom mjestu. Jedni su obavili fotografiranje, drugi se vraćali s treninga, treći odlazili s konferencija za novinare, a onda svi na ručak. No prije toga kolektivni pozdrav. Tražili su svi svoje klupske kolege...
Sve ono udaranje i guranje tijekom utakmica jedan su sasvim drugi svijet od ovoga kada na sebi nemaju dres, a u rukama loptu. Svi se odjednom grle i smiju kao da su se našli na kavi, a ne da igraju jedni protiv drugih. Jedno je sigurno. Dobro su raspoloženi, posebice susjedi s juga.
– Mislim da je atmosfera na lijepom, visokom nivou. Što se tiče nas, mi smo dobri prijatelji, većina nas je dosta dugo u reprezentaciji i družimo se. Sasvim smo zadovoljni s te strane, a što se puta tiče... Dobro, mi smo tu iz susjedstva, dosta je to sve blizu, dosta brzo, što se toga tiče prilično smo privilegirani – kaže Mijatović koji se za atmosferu ne boji ni na tribinama u Areni.
Nijemci najnapetiji
– Mislim da će Arena biti puna bez obzira na to tko igra. Što se tiče navijača iz Crne Gore, siguran sam da će doći 20-ak onih pravih i još nekolicina onih po službenoj dužnosti.
Stav i raspoloženje mogu im pokvariti jedino Nijemci, s kojima otvaraju Prvenstvo. Nijemci, koji se čine najnapetijima, koji hodaju ravno, smješkaju se po hodnicima Panorame, ali ne izgledaju opušteno. Trebali bi biti, ipak su aktualni europski prvaci.
– Oni su veliki favoriti, ali odigrat ćemo najbolje što možemo, očekujemo da ćemo biti ravnopravni i da ćemo se suprotstaviti koliko možemo takvoj sili kao što su oni. Nadam se pozitivnom rezultatu, to bi nam donijelo samopouzdanje u nastavku natjecanja – govorio je mirno i ozbiljno Mijatović, kao da nije onaj šaljivac koji je bio prije nego što se upalio diktafon.
Igrali su Crnogorci prije nekoliko dana pripremnu utakmicu s Hrvatskom, izgubili 25:22, ali barem su se vidjeli s klupskim kolegama...
– Prije sam igrao s Lukom Cindrićem, vidjeli smo se kada smo igrali u Splitu, sada igram s Ivanom Pešićem. On je, nažalost, po meni malo nezasluženo ispao iz sastava. S ostalima se srećemo u SEHA ligi i tako, a o Prvenstvu sam samo s Ivanom razgovarao – zaključio je veseli Mijatović. Ništa manje sretni u Zagreb nisu došli ni Makedonci. Na čelu s legendarnim Kirilom Lazarovom (37) trenirali su u Areni pa “skoknuli” do hotela.
Lino je puno dao rukometu
– Dobro smo odradili pripreme, imamo glavu i rep, znamo da su treninzi i prijateljske utakmice jedno, a službene utakmice drugo. Ambiciozni smo i znamo što možemo. Moramo govoriti o velikim stvarima i biti realni, ali imamo pravo sanjati.
Mi sanjamo da budemo najveći do sada na Euru otkako smo samostalni – kaže Lazarov, koji nije zaboravio hrvatski, ipak je nekoliko godina proveo u PPD-u Zagreb.
– Dobro se osjećam i sretan sam što sam tu. Nadam se da će biti i navijača i da me se ljudi sjećaju, da će to biti faktor plus. Utakmica je protiv Slovenaca i znam da Hrvatska sada ima političkih problema s njima pa se nadam da će oni Hrvati koji se još nisu odlučili, a doći će navijati, biti uz nas Makedonce. A dolazi i velik broj Makedonaca – našalio se Kiril, koji na ovakva prvenstva dolazi s jednakim žarom kao i na početku karijere.
– Lijepo je, meni trening nije težak, rukomet je moja ljubav, tako sam se osjećao i kada sam počeo, tako se osjećam i sada. Dok imam zdravlja, tako će to i biti.
Makedonija je postala prava rukometna zemlja. Osim Lazarova popularizirao ju je i Vardar koji je aktualni europski prvak.
– U našoj zemlji rukomet je sport broj jedan, to se pokazalo s Vardarom. Mi smo kao reprezentacija u kontinuitetu na velikim natjecanjima, za razliku od drugih balkanskih zemalja, i time se možemo pohvaliti – govori Kiro Lazarov koji se, osim vremena u Zagrebu, sjetio i Line Červara.
– Lino je bio prvi trener s kojim sam radio, jako ga poštujem. Zahvalan sam na onom što je radio za mene. On je stariji čovjek koji je puno toga napravio za rukomet i zna što radi. Nekad se pravi da ništa ne zna, međutim on od prvog do zadnjeg slova zna kako će to sve izgledati – zaključio je Lazarov.
za zlovence ne bih navijao niti da igraju protiv srbije, tj, bilo bi mi svejedno tko će pobijediti jer me ne zanimaju ni koliko crno pod noktom