Prijelazni rok ovog je ljeta u igračkom smislu bio nešto sporiji i slabiji od očekivanoga, barem što se tiče potrošenog novca, ali to nije bio slučaj s trenerima. Svjedočili smo poprilično revolucionarnoj pauzi između sezona u kojoj su neki klubovi više trošili na plaćanje trenerskih odšteta nego na plaćanje igračkih.
Dok su igrači u najvećem broju slučajeva mijenjali svoje sredine besplatno ili u obliku posudbe, za trenere su se prvi put u povijesti poprilično često plaćali jednokratni troškovi.
Rose zamijenio Borussije
Deset od dvadeset najvrednijih klubova na svijetu ovog je ljeta promijenilo svoje trenere, a najviše se mijenjalo u talijanskoj Serie A i u njemačkoj Bundesligi, u kojima su gotovo svi klubovi koji kandidiraju za naslov prvaka mijenjali svojeg stratega. Nešto manje mijenjalo je u Premier ligi, gdje nijedan klub iz velike četvorke nije angažirao novog trenera, odnosno menadžera, te u španjolskoj La Ligi, gdje je samo Real posegnuo za novim rješenjem nakon što je Zinedine Zidane svojom voljom odstupio s pozicije.
Ovaj novi princip iz uvodnog dijela teksta najviše se njegovao u njemačkoj Bundesligi, gdje je gotovo svaki angažman novog trenera prvo bio namiren u obliku odštete. Potpuni je rekorder ovog ljeta, ali i svih vremena tek 34-godišnji Julian Nagelsmann, koji je klupu RB Leipziga zamijenio Bayernovom. Budući da njegov ugovor s Leipzigom još uvijek nije bio istekao, Bayern je za otkup njegova ugovora platio 25 milijuna eura, što je debelo nadmašilo rekord iz 2011., kad je Andre Villas-Boas iz Porta došao u Chelsea za 15 milijuna eura. Vjerojatno već znate priču o Nagelsmannu kao taktičkom geniju koji upotrebljava sve moderne i tehnološke novitete kako bi unaprijedio analizu i pripremu utakmica te se ne libi promijeniti sustav igre i po četiri-pet puta unutar jedne utakmice kako bi dobio željenu igru i rezultat. Iako Bayern nije puno radio u prijelaznom roku, ovo će biti sasvim svježa i nova momčad jer su taktičke zamisli Nagelsmanna i bivšeg trenera Hansija Flicka drastično različite. Nagelsmannova plaća bit će oko osam milijuna eura godišnje, samo petorica njegovih igrača zarađivat će više od njega.
I Borussija Dortmund za novog je trenera platila odštetu. Trener koji je dosad privremeno obnašao tu dužnost Edin Terzić postao je sportski direktor, a na njegovu poziciju pristigao je Marco Rose, koji je zamijenio Borussije budući da je do ove sezone bio strateg kluba iz Moenchengladbacha. Transfer je žuto-crne koštao pet milijuna eura, a Rose će godišnje zarađivati 4,5 milijuna eura. Leipzig je djelić zarade od odštete za Nagelsmanna uložio u odštetu za novog trenera. Jesse Marsch zamijenio je Salzburg Leipzigom za dva milijuna eura odštete, a u bratskom Red Bull klubu zarađivat će tri milijuna eura godišnje, isto koliko je bila i Nagelsmannova plaća. Održana je filozofija kluba budući da Marsch ima sličan princip građenja momčadi s mladim igračima koji razumiju moderne taktičke zahtjeve.
U Italiji se dogodio remont trenera na vrhu prvenstva. Nije bilo čudno očekivati da će Andrea Pirlo dobiti “nogu” nakon katastrofalne prve sezone na kormilu Juventusa pa je tako Max Allegri novi-stari menadžer stare dame. Povratak čovjeka koji im je donio mnoge uspjehe koštat će ih sedam milijuna eura godišnje, milijun eura više nego što je zarađivao u prošlom mandatu. Puno će na trenerskoj plaći od ove sezone uštedjeti milanski Inter, kojeg će umjesto čovjeka koji ih je doveo do naslova Antonija Contea (30 mil. € godišnje) voditi dosadašnji trener Lazija Simone Inzaghi (4,5 mil. € godišnje). Mnogi analitičari tvrde da je Inter u drastičnom padu nakon prodaje Lukakua i odlaska Contea, a Inzaghijev je zadatak dokazati suprotno.
Najzvučnije novo trenersko ime u Italiji definitivno je ono Josea Mourinha u Romi, koji je prihvatio za svoje prilike nekarakteristično malu plaću koja je točno dvostruko manja (7,5) od one koju je primao na svojem posljednjem poslu u Tottenhamu (15). Jose je rekao da želi voditi klub s pravom emocijom, a dobro je poznato da je u više navrata izjavio kako je u Italiji doživio veću emociju nego u bilo kojoj drugoj državi u kojoj je vodio klubove. Za kraj ovog talijanskog pregleda valja istaknuti i povratak Luciana Spallettija nakon više od dvije godine pauze. Popularni ćelavi Talijan naslijedio je kontroverznog Gennara Gattusa na klupi Napolija, što mu je već osmi klub koji će voditi u Serie A.
Nuno je bio tek 11. izbor
Dva najveća trenerska noviteta u engleskoj Premier ligi dogodila su se u Tottenhamu i Evertonu. Nakon što je predsjednika Daniela Levyja odbilo čak deset trenera, angažiran je 11. izbor, Nuno Espirito Santo, bivši trener Wolverhamptona. Najkontroverzniji novi strateg je Rafa Benitez, ikona Liverpoola koja je odlučila potpisati za ljutitog gradskog rivala. Navijači još uvijek nisu pozdravili novi angažman, a Benitez se s plaćom od devet milijuna eura godišnje neće previše buniti na Goodisonu.
Dosadašnji trener Evertona Carlo Ancelotti nekako se činio iznad njihove razine pa stoga nije iznenadio povratak u Real, klub kojem je donio čuvenu “Decimu”. Godišnje će Ancelotti u Realu zarađivati 14 milijuna eura, što je, ne biste vjerovali, čak tri puta manje od njegova gradskog rivala Diega Simeonea (42 mil. €), i dalje najplaćenijeg trenera današnjice. Gledamo li trenerske plaće, većina ovih trenera upala bi među pet najplaćenijih igrača svojeg kluba, a uskoro bi i odštete mogle početi nadmašivati one igračke.
Staro je pravilo da igrače treba gledati 90 minuta na travnjaku i zaboraviti. s druge strane, treneri vode te razmažene i egocentrične zvijezde i oni su zanimljivi i karizmatični. Što bih ja trebao pričati s Neymarom? O čemu? Što mi on ima za reći? Zna li Messi ijednu englesku riječ? Ronalda gledam na utakmicama i uživam, ali ne znam po čemu bi mi on bio zanimljiv izvan terena osim da pogledam njegov trening u teretani. Nogometaši su potpuno nebitni izvan terena i dobro je da je tako. A treneri su druga priča jer oni odlučuju da li će igrati Mbapae, Neymar, Messi.Icardi ili će svu četvoricu staviti na klupu.