Mnoge su oči navijača plavih usmjerene prema Angelu Henriquezu (22), čileanskom napadaču koji se mjesecima koprca u golgeterskoj krizi. Odigrao je za Dinamo u gotovo dvije i pol sezone 100 utakmica i zabio je 42 gola, međutim ove je jeseni u ukupno 24 utakmice samo dvaput bio strijelac – po jednom u kupu (Veli Vrh) i u prvenstvu (Cibalia)! Pa, je li došlo vrijeme za vaše golove, Angelo?
– Nadam se da jest! Dajem sve od sebe, pokušavam igrati što bolje kako bih pomogao momčadi i zabio gol, ali mreža kao da je začarana. I ne znam gdje je razlog te neefikasnosti. Ali, možda to i nije pitanje za mene, možda biste mi vi, koji gledate utakmice sa strane, trebali reći gdje griješim i zašto ne dajem golove!
Imam samopouzdanja
Razmišljate li o tome, tražite li uzroke?
– Ne previše u zadnje vrijeme. Znate, već sam pomalo umoran od tog propitkivanja samoga sebe.
Jeste li ikada u karijeri bili u sličnoj golgeterskoj krizi?
– Baš i ne. Ovo je svakako sezona u kojoj sam zabio najmanje golova dosad, ne računajući vrijeme provedeno u Manchester Unitedu i Wiganu, kad nisam igrao. Istina, sezona još nije gotova, imamo do kraja još mnogo utakmica i vjerujem da ću početi zabijati.
Je li možda za vašu neefikasnost dijelom kriv i Dinamov način igre? Naime, na desnom je napadačkom boku ljevak (Soudani), na lijevome dešnjak (Fernandes), njih su dvojica ipak više gol-igrači nego dodavači pa dobivate premalo upotrebljivih lopta s bokova?
– Gledajte, tim načinom igramo dvije posljednje godine i ranije sam zabijao golove. A sad nikako ne mogu izaći iz krize, nemam logično objašnjenje...
Što možemo očekivati od Dinama u najvažnijoj jesenskoj utakmici?
– Moramo pokazati da smo negostoljubivi domaćini, te da smo i dalje najbolji klub u državi! Znamo da ovo baš i nije krasna sezona za nas, a Rijeka istodobno već dvije sezone igra vrlo dobro, međutim iz našeg doma nitko više ne može otići s poklonima! Moramo potvrditi da na svom Maksimiru igramo bolje nego na bilo kojem drugom stadionu u Hrvatskoj, ovo je naš dom i tako se moramo i ponašati, kao pravi gazde u svom dvorištu! Ne smijemo Riječanima dopustiti da se ugodno osjećaju na našem terenu.
Kako ste se osjećali nakon teškog poraza (2:5) na Rujevici?
Izlazimo iz krize
– Užasno, bilo je to prilično stresno i frustrirajuće za sve nas jer Dinamo tako ne gubi u Prvoj HNL. Najviše sam bio frustriran zato što su Riječani iskazali golemu želju za uspjehom, a mi smo se jednostavno predali i odustali od borbe. Bila je to vrlo stresna situacija, loše je ozračje bilo u svlačionici i u klubu, bivši je trener bio pod velikim pritiskom, kao i mi igrači. I jednostavno smo digli ruke od svega i praktički Riječanima otvorili vrata pobjede. Ali, sad je sve drukčije, sad smo svi strahovito motivirani i željno čekamo subotu, svjesni imperativa pobjede.
Može li Dinamo uzvratiti udarac?
– Naravno! Dobro se pripremamo za taj okršaj i, budemo li igrali kao protiv Lyona i Osijeka, uz pojačan napadački dio igre, tada Riječani neće imati baš nikakvu šansu!
Hoćete li napokon zabiti gol?
– Ha, ha... Stalno se oko toga vrtimo. Ne mogu, dakako, ništa obećati, ali nadam se da ću biti strijelac! Ali čak i da ne zabijem, najvažnije je da pobijedimo. Bude li tako, tada ćemo biti vrlo blizu osvajanja naslova.
