Splićanin Adrian Ježina (50) dugo je već prisutan u hrvatskom vaterpolu, najprije kao igrač (Jadrana), a potom kao dužnosnik. No, igrao je za kranjski Triglav i u prosincu 2020. (s 48 godina), pa je najprije valjalo provjeriti je li uopće okončao igračku karijeru.
– Ha-ha. Živio sam tada u Ljubljani i bio izvršni direktor slovenskog Telemacha. Bilo je to doba korone i Slovenija je imala goleme restrikcije s policijskim satom koji je trajao gotovo šest mjeseci. U Ljubljani nije radilo gotovo ništa osim ljekarni i dućana. Kako su u Triglavu bili moji kolege iz bivše reprezentacije Tropan i Štromajer, pozvali su me da dođem, prijavili su me i tako sam dobio propusnicu za kretanje i počeo lagano trenirati s njima. Nakon dva mjeseca bio sam spreman za igru i tako sam zaigrao na tom turniru Eurokupa u Kranju, odigrao sam utakmice s Noisy-le-Secom i Crvenom zvezdom, ona treća utakmica bila je za mene previše – objašnjava Ježina, član Upravnog odbora HVS-a, koji se može pohvaliti i uspješnom poslovnom karijerom, danas je na poziciji prvog čovjeka Telemacha Slovenije i Telemacha Hrvatske.
Split je bio nešto posebno
– Imao sam sreće da sam sa završenim elektrotehničkim fakultetom već s 27 godina odmah počeo ozbiljno raditi. Na početku u Ericssonu, pa u DCM-u, a nakon toga dobio sam priliku biti izvršni direktor B.neta. Od tada sam konstantno na čelnim pozicijama kao član uprave A1 u nekoliko država. Radio sam, primjerice, u Bugarskoj, Makedoniji, Austriji, Sloveniji... Usput sam se i doškolovao, pa imam MBA, znanstveni magisterij iz ekonomije te sam prošao brojne tečajeve poput onog na Harvardu – ističe Adrian, koji je najprije u Hrvatskoj, a potom i u Sloveniji proglašavan za menadžera godine.
– Sport me naučio da u svemu što radim želim biti najbolji. Puno mi je pomogao u poslovnoj karijeri jer sam baveći se njime, puno naučio o motivaciji ljudi, dugoročnim ciljevima i odricanjima, nošenju sa stresom, timskom radu, izvlačenju iz poraza...
A zanimljiv je i detalj da ste rođeni u SAD-u, u Berwynu. Kako je do toga došlo?
– Moji su roditelji živjeli i radili 10-ak godina u SAD-u pa sam se tako ondje rodio.
Kad se osvrnete na svoju bogatu igračku karijeru, koji biste trenutak izdvojili?
– Bilo bi to svakako osvajanje prvog Kupa prvaka 1992. godine. Bila su to posebna vremena, ratno doba, kao domaćini smo igrali u Trstu, a bio je to i prvi značajniji trofej za tek priznatu Republiku Hrvatsku. Vrlo značajan trenutak ispunjen emocijama... No, drag mi je i drugi Kup prvaka jer sam tada imao značajniju ulogu u momčadi.
Kako gledate na nastupe reprezentacije: četvrto mjesto na svijetu, prvo u Europi?
– Važno je sačuvati kontinuitet osvajanja odličja, a mi to imamo od 2007. godine. To nam daje konstantnost, privlači djecu u vaterpolo, imaju idole i nekoga od koga mogu učiti. Ove godine Split je bio nešto posebno. Cijeli taj ugođaj u punoj Spaladium Areni bio je nezaboravan: vrhunski vaterpolo pred 9000 gledatelja svih uzrasta. Toliko pozitivnih emocija dugo nije bilo viđeno. I sad se naježim kad se toga sjetim. Uistinu je to bio spektakl za pamćenje.
Prije nego što je stavio svoj izbor na papir, Ježina je još nešto htio naglasiti:
– Lijepa je godina za nama. Lijepo je biti europski prvak i u takvoj godini svi reprezentativci zaslužuju biti laureati. Imali smo i zanimljive dvoboje između Jadrana i Juga AO, a neki naši igrači koji igraju u inozemstvu imali su zapažene uloge u svojim klubovima. No, ja sam se na neki način odlučio za reprezentativce i pokušao sam složiti najbolju sedmorku.
I prvi na tom popisu je vaš Splićanin Jerko Marinić Kragić. Čime vas je osvojio?
– On nije samo ubojit golgeter nego je postao i vođa, a svoj borbeni, optimistični i pobjednički duh prenosi na ostatak momčadi.
Odmah do njega smjestili ste Marka Bijača?
– I on bi mogao biti laureat, ne bi to bilo nezasluženo. Branio je na vrhunskoj razini, jedan je od najzaslužnijih za osvajanje europskog zlata.
Vrlić je moćan na dva metra
A koje osobine krase Josipa Vrlića?
– A što reći o našem sidrašu svjetskoga glasa. Već dugo igra na vrhunskoj razini, užitak je gledati koliko je moćan na svoja dva metra. Opasan je, drži poziciju i teško je reprezentaciju zamisliti bez njega.
Riječ-dvije o ostalima s popisa?
– Bukić je možda i naš najkompletniji igrač, iznimno je brz, ima osjećaj za igru, odličan je u oba smjera, iako uvijek nekako ostane dojam da on može i više. Žuvela je velik talent koji se profilira u odličnog igrača. Harkov mi djeluje kao netko tko će još godinama biti član udarne sedmorke. A Bašić je sazrio kao igrač i na dobrom je putu da bude dostojna zamjena sjajnih pucača kakvi su bili Bošković i Obradović.
Biografija Ježine
Adrian Ježina rođen je 3. listopada 1972. u Berwynu (Illinois, SAD). Vaterpolsku je karijeru počeo u splitskom Jadranu, s kojim je ostvario i svoje najveće igračke uspjehe. Ima dva Kupa prvaka (1992. i 1993.), jedno državno prvenstvo (posljednje u SFRJ) te još dva Mediteranska kupa (1991. i 1995.). Osim za Jadran, igrao je i za Zadar 1952 i KPK te za slovenski Triglav. Danas je aktivni član veteranskog kluba Veteran 70, s kojim je ponovno obišao pola svijeta te se okitio naslovima europskog i svjetskog prvaka. Član je Upravnog odbora splitskog Jadrana i HVS-a te ugledan gospodarstvenik u telekomunikacijskom sektoru.
Svaka čast Mariniću Kragiću zabio je neke od ključnih golova, ali najbolji je ipak - Bijač!