Nesalomljivom Davoru Marceliću, u klubu reprezentativaca koji su završili karijeru u petom desetljeću, priključio se i Sandro Nicević (41). Obojica su stala tek sa 41 godinom, a za razliku od Marcele koji je investirao u posao sa slasticama, Sandro se odlučio na nešto posve drugo. Sa suprugom Rubinom bavi se prodajom odjeće za dvometraše.
– Još kao igrač sa svojih 210 centimetara imao sam problema pronaći odgovarajuću odjeću. Još od 2004. godine poznajem jednu gospođu iz Bologne i od tada kupujem od nje, a prije godinu i pol, toj istoj gospođi ponudili smo ideju o partnerstvu. U poslu je sa mnom i bivši talijanski reprezentativac Dennis Marconato te Amerikanac Chris McNealy sa suprugom.
Klijenti: Kovačić, Savić, Žižić...
Tvrtka se zove “210 Italian menswear”, ali ime nema veze s Nicevićevom i Marconatovom visinom.
– U pitanju je kombinacija najdražih brojeva naše partnerice, a to su 21 i 10, a poklopilo se da sam ja baš visok 210 cm.
Kako je organiziran posao?
– Gospođa Cristina Nalon već je 35 godina u poslu s odjećom pa šijemo odjeću u više krojačnica. U jednoj radimo samo košulje, u drugoj jakne, u trećoj džempere... Ona nabavlja materijale, a mi se bavimo plasiranjem robe na tržište. Cilj nam je privući sportaše visokoj modi, da nisu stalno u trenirci, da se mogu i lijepo obući – ističe Sandro.
S obzirom na to da je u svojoj 22-godišnjoj karijeri košarkaškog profesionalca igrao u Francuskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Turskoj i Italiji, Niceviću kontakata zacijelo ne nedostaje. Tko su mu najpoznatiji klijenti iz košarkaškog svijeta?
– Emilio Kovačić, Zoran Savić, Rašo Nesterović, Andrija Žižić, Dejan Tomašević, Leon Radošević, Mate Skelin....
Višefazno spavanje
Za vrijeme zadarskog predsezonskog turnira, u hotelu u kojem su odsjeli Fenerbahče i CSKA, Sandro i Rubina su imali pokazni štand.
– Nažalost, još je dosta skeptičnih jer su neki ubacivali u ovaj posao i varali ljude. Uzimali su od igrača slipove kartice i dodavali jednu nulu. Trenutačno spremamo prezentacije za neke lance trgovina u Njemačkoj i Španjolskoj. Kako je košarka u Njemačkoj digla, ta je zemlja postala zanimljivo tržišste. Nijemci, naravno, imaju “big and tall” dućane no oni sa svojim brojevima idu više u širinu nego u visinu.
Nakon što je završio karijeru, Nicević je promijenio i režim života i spava višefazno, poput Cristiana Ronalda.
– Noću spavam ne više od četiri sata, a danju još tri puta po 20 minuta, i osjećam se bolje no prije. Na tu temu su rađena i istraživanja i ustanovljeno je da ne dolazi do pogoršanja stanja. Štoviše, ljudima su se neki pokazatelji i poboljšali, a promijene i prehranu i bolje se osjećaju. Da sam i dalje aktivan sportaš, to bi bilo teško izvedivo, jer prilagodba na takvo što bila bi odveć iscrpljujuća. No i sportašima se preporučuje da prijeđu na dvofazno spavanje, dva puta po tri sata umjesto sedam sati u komadu.
Orlandina me željela zadržati
U svom posljednjem klubu Orlandini, u kojem je bio i kapetan, Nicević se zadržao četiri godine.
– Htjeli su oni da i dalje igram, no nije imalo smisla, nisam se htio vucarati. Volio bih ostati u košarci, u glavi mi je trenerski posao jer ja ipak nisam trgovac niti znam prodavati. Meni je još uvijek malo čudno nazvati nekoga i pitati ga hoće li od mene nešto kupiti. To je umijeće koje se također uči i zato ja sve te ljude zapravo spajam sa svojom suprugom i Cristinom koje su dobre u uvjeravanju da nešto nekome dobro stoji – napominje Nicević.
Sandro je za Hrvatsku igrao na tri Eurobasketa. Što je tim sastavima falilo da se domognu medalje?
– Vrhunski razigravač. Od njega sve kreće. Sve ove rezultate Srbija je napravila na Milošu Teodosiću, on je suigrače činio boljima. Osim toga, srpski košarkaši su uvijek bili prgaviji i bahatiji i to se vidjelo i u njihovoj igri i rezultatima.
Što se pak vidjelo u nastupima najboljih hrvatskih košarkaša u 2017?
– Najviše mi se svidio Šarić, a posebice njegov prosperitet oslonjen na iznimnu volju. S takvom radnom etikom njemu ništa nije limit. Nažalost, sve to na Eurobasketu nije došlo do izražaja gdje je bio labilniji. Njega je u tom sastavu nešto smetalo, za razliku od Bogdanovića kojem ništa ne smeta i on stalno igra svoje. S obzirom na to da sam igrao još prošlu sezonu u Italiji, dobro znam koliko je Hrvoje Perić pridonio da Venecija bude prvak Italije. To je samozatajan momak koji se nikad nije volio isticati i to ga je možda i stajalo i igranja na još višoj razini. Za Stipčevića ću samo reći da njegov Sassari nije ista momčad s njim i bez njega i on će biti važan faktor u reprezentaciji. Dojmio me se i Popović koji s 35 godina predvodnik momčadi iz samog vrha španjolske lige – obrazložio je Nicević
Nicevićev izbor:
Dario Šarić (Philadelphia) 10
Bojan Bogdanović (Wash./Indiana) 7
Hrvoje Perić (Reyer/Venezia) 5
Rok Stipčević (Dinamo Sassari) 3
Marko Popović (Fuenlabrada) 1
da..odlično je odigrao Teodosić zadnje Europsko za Srbiju...:)