U organizaciji Hrvatske studentske asocijacije (HSA) na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu održana je zanimljiva konferencija “Biznis u sportu” uz sudjelovanje niza atraktivnih gostiju kao što su Neven Spahija, Danira Bilić, Ivica Tucak, Pero Kuterovac, Igor Vori, dr. Saša Janković te nogometni menadžer Matej Škegro i bivši nogometni reprezentativac Dario Šimić.
A Dario je govorio o tome kako od vrhunskog nogometaša postati uspješan biznismen. Šimić vodi obiteljski biznis od četiri tvrtke s 250 zaposlenika i prometom od 100 milijuna kuna.
>> Pogledajte tko su najskuplje plaćeni hrvatski sportaši
– Paralelno smo razvijali tvornicu vode, lanac barova, proizvodnju kave i samouslužne aparate i danas smo u svakom od tih poslova među prvih pet u Hrvatskoj. A prva ideja bila je voda i ona mi se javila još 2000. godine.
Tada još gotovo nitko nije pio vodu iz boce, a samo tri posto anketiranih odgovorilo je da će tu vodu i piti pa su mi čak i članovi obitelji govorili da nisam normalan. No, kako sam ja tvrdoglav, ja sam osnovao tvrtku Aquaviva koja je počela raditi još dok sam igrao nogomet, a u tome mi je pomogla moja majka – kazao je Dario pa dodao:
– Vi se u sportu naučite ići ususret izazovima i tome koliko je važno biti uporan i ne odustajati. Jer i u sportu, kao i u biznisu, nikad se ne smiješ opustiti, a i kada izgubiš, moraš se brzo dignuti. Ispočetka sam ja posao vodio instinktivno, no nema znanja dok ne na naučiš na svojim pogreškama.
A tako je učio i Matej Škegro (32), niz godina financijski direktor Dinama, a danas nogometni menadžer, vlasnik agencije sa sjedištem u Münchenu.
– U svijetu nogometa prošle je godine za odštete plaćeno 5,5 milijardi USD, pri čemu su razni posrednici zaradili neto dobit od oko 550 milijuna USD. Ovo je posao u kojem ima puno piranja, u kojem nema brze i sigurne love i sve je veliki rizik, ali kada se proslavite uz nekog velikog igrača, onda to postaje možda i najbolji posao u industriji sporta. A najjači među njima je Ronaldov agent Jorge Mendes. Njegov je igrač i Benficin 19-godišnjak João Félix za kojeg je izvješena cijena od 120 milijuna USD.
Referirajući se na takve podatke, Ivica Tucak ustvrdio je da nogomet zapravo više i nije sport nego biznis:
– Za mene on ne vrijedi ni 120 kuna, no to je neki posve drugi svijet.
>> Pogledajte tko su najplaćeniji nogometaši na svijetu
Osim Dinama, Cro Copa i naših najboljih tenisača i košarkaša, nitko u hrvatskom sportu ne može govoriti o sportu kao velikom biznisu. A da hrvatski sport zapravo preživljava, najbolje govori i primjer plivačkog trenera Pere Kuterovca:
– Jedno ljeto na Korčuli sam primijetio klinca koji je u vodi djelovao kao riba, a bio je to Mario Todorović. Doveo sam ga u Zagreb i rekao supruzi da će on nadalje biti naše dijete jer ga nisam imao gdje smjestiti. Sva je sreća da talentirani plivači mogu dobiti stipendije u SAD-u pa na taj način mogu “unovčiti” svoj talent. A primjer iz srpske ženske odbojke kaže, a Srpkinje su svjetske prvakinje, da su u zapadnoj Hercegovini pronašli četiri talentirane cure i u 24 sata riješili upis u školu, smještaj i hranarinu.
Suprotna tome priča je koju je ispričao Igor Vori:
– Ne tako davno u mom se sportu dogodilo da je jedan talentirani dečko došao na trening i rekao: “Treneru, ja danas ne mogu trenirati jer dva dana nisam ništa jeo”. Eto, to vam je slika brige onih koji su to dijete doveli, ali i slika našeg sustava sporta.
A time nije zadovoljna ni Danira Bilić, predsjednica Nacionalnog vijeća za sport:
– U ovo tranzicijsko vrijeme iz socijalizma u kapitalizam najlošije su prošli ženski ekipni sportovi. Njihova pojavnost na tri nacionalne televizije samo je 3,76 posto od ukupnog sportskog programa.
