Sve se glasnije u Trnskom govori o povratku u prvu košarkašku ligu. KK Bosco u nizu je od pet pobjeda u drugoligaškom društvu. Naravno, kraj prvenstva i konačan rasplet još je daleko. No, to nije razlog da u Boscu nemaju pravo biti optimisti. Odnedavno će raditi u dvorani koja je dobila ime po našem genijalnom košarkaškom stručnjaku, legendarnom Pepsiju Božiću. Aktualne teme prošli smo s Goranom Perićem, dopredsjednikom kluba.
– Očekivanja su povratak u HT Premijer ligu. Do kraja regularnog dijela prvenstva imamo još teških 12 kola i nadamo se play-offu. Pokušat ćemo regularni dio završiti na drugom mjestu jer, zbog lošijeg ulaska u sezonu, bit će nam teško sustići prvoplasiranog. To nam ujedno nosi i prednost domaćeg terena u polufinalnoj seriji. Bit će teško, no imamo kvalitetu za viši rang – počeo je Perić.
Naravno, za ostvarenje cilja, momčad se mora pojačati.
– Planiramo dovesti jednog iskusnog igrača na poziciji organizatora. Ostatak ekipe planiramo zadržati u cijelosti.
Paralelno s obvezama oko prve momčadi, Perića očekuje puno posla u organizaciji cijelog sustava.
– Rad s mladima ključan je za uspjeh kluba i igrača. Prepoznali smo potrebu za boljim radom u omladinskom pogonu, te važnost stručnjaka u ovom uzrastu i stoga naše najmlađe treniraju isključivo profesori kineziologije i to s dugogodišnjim uspješnim dokazanim radom s djecom mlađih dobnih uzrasta, mahom osvajači državnih prvenstava, uz nekoliko trenera s višom trenerskom školom. Najmlađi, od sedam do 11 godina, počinju trenirati u naših 10 škola košarke po cijelom gradu. Dalje slijede po uzrastu igrači u po dvije ekipe selekcija dječaka uzrasta U12, U13 i U15, a potom po jedna selekcija u starijem uzrastu dječaka U17 i U19. U svim selekcijama provodimo ozbiljan trenažni proces. Razradili smo program za fizičku pripremu za sve uzrasne kategorije našeg kluba s tvrtkom Invictus d.o.o. na čelu koje je profesor kineziologije i renomirani stručnjak u ovom području Ivan Kvesić – naglašava Perić.
Što se promijenilo u konceptu kluba od 1992. godine kada ga je osnovao don Ivan Marijanović?
– Ideja odgoja kroz sport uvijek će biti naša misao vodilja, jer da bi uspio kao vrhunski sportaš, moraš biti i vrhunski čovjek. Organizacijski smo na ozbiljnoj, usudio bih se reći profesionalnoj razini. U sustavu je 300 aktivnih igrača članova, 11 educiranih školovanih košarkaških trenera. Imamo sve uvjete za ozbiljnu sportsku priču.
Što je sljedeća razina?
– U bliskoj budućnosti želimo složiti sustav koji će, od najranije dobi do seniora govoriti „kako Bosco igra“ i u kojem ćemo biti prepoznatljivi u Hrvatskoj. Sustav koji će privlačiti mlade igrače košarke da se baš kod nas razvijaju. Upravljačku priču, dakako, moramo osnažiti ljudima koji žele ulagati u vrhunsku sportsku priču.
Kad smo kod ulaganja, kako se klub financira?
– Najveći dio našeg financiranja dolazi od Grada Zagreba preko Sportskog saveza Grada Zagreba i Košarkaškog saveza Zagreba i manjih donatora kluba. U ovakvom sustavu financiranja sporta, u Zagrebu ne bi bilo sporta bez gradonačelnika Milana Bandića. Ako me pitate, nemamo glavnog sponzora. Sport je danas biznis i svi u njemu moraju moći zadovoljiti svoje interese. Sport je reklama za cijelo društvo, a ljudima koji žele pomoći sportu, mora se omogućiti to i čine kroz, primjerice, porezne olakšice.
Kako osmisliti sportski projekt koji u Hrvatskoj može biti zanimljiv eventualnim sponzorima?
– Da bismo privukli sponzore, moramo biti posebni, svoji i jedinstveni u radu, a s profesionalne strane fokusirati se na proizvodnju vrhunskih mladih igrača za domaće i inozemno tržište.
Koliko Crkva kao institucija može pomoći svojim utjecajem i lobira li na bilo koji način?
– Mi smo osnovani 1992. godine na inicijativu našeg današnjeg predsjednika don Ivana Marijanovića, salezijanca koji je svoje duhovno poslanje želio širiti među mladima u okolici koji su se godinama neformalno okupljali na druženjima uz košarku. Zamisao mu je bila da se, putem sporta, mladima približi vjera na njima prihvatljiv način i da ih se igrom odgaja.
Crkva nikada nije sudjelovala u financiranju kluba i smatram da tu ima prostora za bolju prezentaciju našeg rada vjernicima. Ako uzmemo u obzir promidžbu imena i lika svetog Ivana Bosca te popularizaciju i privlačenje mladih, nema bolje promocije od one dobivene prošle sezone radom našeg kluba. Premijerligaški status kluba omogućava stalno pojavljivanje u novinama, radiju i televizijskim emisijama.
Perić je profesor kineziologije i radi u osnovnoj školi.
– Košarka je moja prva ljubav. Oduvijek sam maštao da mogu pridonijeti poboljšanju stanja košarke u Hrvatskoj. Matija Brkljačić, kolega s fakulteta, a sada već nekoliko godina opet trener u našem klubu pozvao me da radim u KK Boscu. Ideja mi se svidjela i tako sam krenuo. Zašto baš Bosco? Nema jednog odgovora na to pitanje. Matija je bio prvi korak, no moj entuzijazam i želja za uspjehom bili su okidač da ostanem ovdje i probam dići klub na višu razinu. Don Ivan se u mnogim teškim trenucima našao pokraj mene i pomogao mi shvatiti neke stvari. Želim i sam biti podrška svima koji dođu trenirati kod nas i pokušati da se svi osjećaju poželjnima, prihvaćenima i da im je ugodno u našoj sredini. Nakon 15 godina rada kao trener i suočavanja s problemima u košarci i uopće u sportu odlučio sam se na zaokret te preuzeo ulogu voditelja ovog kluba. Želja mi je posložiti spomenuti sustav iz kojeg ćemo proizvoditi vrhunske košarkaše.
Njegova funkcija je volonterska?
– Za sada sam isključivo volonter u klubu, te radim kao profesor TZK u jednoj osnovnoj školi. Ambicija mi je uspjeti podići klub do te mjere da mogu biti sportski operativac i profesionalac, a u kojem ću moći raditi ono što volim i želim.
Gdje vidi ključne probleme u toj priči?
– Smatram da su glavni problemi košarke, a i sporta uopće, samo financiranje rada klubova. A u samoj košarci imamo devastiranu Udrugu košarkaških trenera, odnosno, upitna je sama educiranost trenera, a pogotovo su upitni kriteriji za rad s mladima.
Ima li prostora za neke nove košarkaške priče poput Bosca i imamo li uopće klimu u košarci za takvo što?
– Bosco je među starijim pričama u gradu i zemlji, no bitan faktor prepoznavanja pojavljuje se tek ulaskom seniorske ekipe u Premijer ligu. Nakon 25 godina rada, zadnje dvije godine imamo dobru podršku grada kroz uvjete rada i spremni smo s argumentima pričati priču o dobrom radu s mladima i proizvodnji vrhunskih košarkaša.
Kako sankcionirate one koji eventualno opsuju na utakmici ili treningu?
– Nema posebnih sankcija, no cijelim sustavom rada usmjeravamo svakog člana kako da bude ispravan, kako u sportskom tako i u životu općenito.
Postoje li još nekakve posebne norme ponašanja za ljude u klubu i oko kluba?
– Veliku važnost dajemo tome da smo svi zajedno prijatelji jedna velika Bosco obitelj, da je svima ugodno i da uživaju.
Postoji još jedna stvar koja Perića muči.
– Nismo još prepoznati kao ozbiljna sportska priča, nego samo kroz prizmu crkvenog života. No, želimo da se ta percepcija promijeni. Mi ostajemo pri svojim primarnim ciljevima, no sada smo dosegli razinu ranijeg maštanja i sad želimo pokazati zagrebačkoj i hrvatskoj javnosti da se u našem klubu profesionalno ponaša i radi – zaključio je Perić.
