Pobjedom protiv Mallorce 3:0 nogometaši Real Madrida odvojili su se čak deset bodova prednosti u odnosu na drugoplasiranu Sevillu. Mnogi se slažu da su kraljevi već stavili jednu ruku na pehar za naslov Primere. Pobijedi li Real u nedjeljnom El Clásicu zahuktalu Barcelonu, gotovo da će već moći početi slaviti.
Uoči drugog El Clásica sezone u Real Madridu vlada iznimno dobra atmosfera, unatoč činjenici da se na početku ove sezone u Real Madrid nije polagalo puno nade. Iz kluba su otišla dva glavna člana srca obrane, Raphaël Varane i Sergio Ramos, a i iznimno uspješni Zinédine Zidane više nije bio na mjestu stratega. Navijači Reala nisu bili pretjerano optimistični ni kad je objavljeno da će njegova zamjena biti povratnik na klupu Carlo Ancelotti. Bez obzira na to što je Realu 2014. u svojem prvom mandatu donio čuvenu "Decimu", deseti naslov Lige prvaka, optimizma je nedostajalo zato što je u svojem posljednjem mandatu u Evertonu Ancelotti završio na 10. mjestu u Premier ligi, i to u sezoni prije koje se obećavalo puno, zbog njega, ali i zbog velikih pojačanja poput Jamesa i Allana.
Nogometna javnost je zbog recentnih događanja u spomenutom Evertonu, međutim, lako zaboravila tko je Carlo Ancelotti kao trener, koliko može donijeti momčadima u borbi za trofeje i kakva je postignuća imao tijekom trenerske karijere. Eto nas u ožujku, osam mjeseci poslije, a Real igra jednu od svojih najboljih sezona u proteklih deset godina. Madriđani su već odmakli na dvoznamenkastu prednost u Primeri, dok se najveći rivali Barcelona i Atlético Madrid uoči početka proljeća "smrzavaju na -15".
Modrićev nogomet života
U Ligi prvaka Realu se isto zasad ne može ništa prigovoriti, nalaze se u četvrtfinalu nakon što su poprilično sigurno uzeli prvo mjesto u grupi, a zatim senzacionalnim preokretom u osmini finala s 3:2 izbacili nove Galacticose PSG i tako poslali kući velikog rivala Lionela Messija, bivšeg kapetana Sergija Ramosa te svoju buduću zvijezdu Kyliana Mbappéa. Jedina mrlja sezone zasad je četvrtfinalno ispadanje iz Kupa kralja protiv Athletica iz Bilbaa.
Karim Benzema u 34. godini života igra svoju najbolju sezonu karijere i jedan je od najboljih na svijetu u ovom trenutku, Vinicius Junior je uz sav onaj dribling i brzinu dodao i završni proizvod već prešavši brojku 20 u zbroju golova i asista, Alaba i Militao su bez ikakvih poteškoća nadomjestili nedostatak Ramosa i Varanea, Casemiro i Kroos i dalje su u nevjerojatno dobroj formi, kao i naš kapetan Luka Modrić koji u 36. godini života po prikazanom uopće nije daleko od one 2018. kad je bio proglašen najboljim nogometašem svijeta. Otkako je Ancelotti stigao na ljeto 2021., gotovo svi igrači podignuli su svoju razinu igre barem za jednu stepenicu, i to nije kritika Zidaneu, nego više pohvala 62-godišnjem Talijanu.
I nije to slučajnost, jer ako Ancelotti ove sezone osvoji Primeru (što je izgledno), postat će prvi trener u povijesti nogometa koji je osvojio naslove u svim ligama petice. Osvajao je ligaške naslove s Milanom (Italija), Chelseajem (Engleska), Bayernom (Njemačka) i PSG-om (Francuska), a ukupno je osvajao trofeje u čak 11 različitih natjecanja, ukupno njih 17. Nije slučajnost ni da je jedan od najuspješnijih trenera u povijesti Lige prvaka. Na vrhu je po broju naslova izjednačen s ikonom Liverpoola Bobom Paisleyem i svojim prethodnikom u Realu Zidaneom (3), a u elitnom društvu je i kad se pobroje treneri koji su osvojili naslove Liga prvaka u dva različita kluba. On je to učinio na klupama Milana (2003. i 2007.) te Real Madrida (2014.), a još su samo tri trenera to uspjela postići; Ernst Happel (Feyenoord i PSV), Ottmar Hitzfeld (Borussia D. i Bayern) i Jupp Heynckes (Real i Bayern). U koju god statističku tablicu rekorda pogledate, što se tiče trenera klupskom nogometu, Ancelotti je pri vrhu.
Podcijenjen u izborima
Mnogi ugledni nogometni kroničari su u posljednjih nekoliko godina sastavljali svoje popise za najbolje nogometne trenere svih vremena pa je tako, primjerice, Ancelotti u popisu France Footballa završio na osmom, a u popisu portala 442 na 18. mjestu. Kad uzmemo u obzir da u svijetu vrlo vjerojatno ne postoji strateg koji je bio uspješan u toliko različitih država, kultura i sistema, poprilično je pošteno zaključiti da je Talijan zapravo podcijenjen u široj nogometnoj slici te da mora biti u društvu top 5 u kategoriji najboljih trenera svih vremena.
