Jeste li znali da izbornik svjetskih nogometnih prvaka Nijemaca, slavni Joachim Löw, već više od dvadeset godina njeguje prijateljstvo s jednim Hrvatom, kolegom i čovjekom od najvećega povjerenja koji zna sve njegove tajne?
Riječ je o 52-godišnjem Đurđevčaninu Petru Šegrtu, nogometnom treneru čiji je opus u Hrvatskoj nepoznat, a koji se stručno usavršavao u Njemačkoj, gdje je stekao trenersku diplomu i afirmaciju, i koji u ovom trenutku kao izbornik vodi već treću nacionalnu momčad, Maldive, 148. selekciju s Fifine ljestvice. Prethodno je bio trener nogometne reprezentacije Gruzije (2008.) i Afganistana (2015.).
Sa Šegrtom, koji je boravio nekoliko dana u Zagrebu, evociramo najupečatljivije sekvence njegove karijere i detalje odnosa s Joachimom Löwom.
– Trenersku karijeru počeo sam graditi u mlađim kategorijama njemačkih klubova Bochuma i Duisburga. U tim klubovima surađivao sam s poznatim trenerima Toppmöllerom i Funkelom, i s juniorima sam postizao značajne rezultate. Upravo zbog toga moj prijatelj Löw prvi put želio me angažirati za svog pomoćnika 1998. godine, kada je bio preuzeo Fenerbahçe i htio me za trenera mlade momčadi. No, tada sam imao ugovor s Duisburgom, koji me nije pustio u Tursku – priča Šegrt.
Druženje u Austriji
S Löwom se upoznao i intenzivno družio za boravka u Austriji, kada je Šegrt bio trener tamošnjih klubova Leobena, Rieda i Wiener Sportkluba, a Jogi u Tirolu iz Innsbrucka. Nakon što im se putevi nisu sreli u Fenerbahçeu, novi pokušaj uslijedio je 2008. godine u Njemačkoj. Bilo je to u vrijeme kada je Petar Šegrt radio najprije kao tehnički direktor u gruzijskom savezu dok je izbornik bio Nijemac Toppmöller, potom i izbornik mlade i A reprezentacije.
– Joachim Löw tada je sastavljao novi stručni stožer njemačke reprezentacije i tražio je pomoćnika, odnosno izbornika selekcije do 21 godine. Bio sam spreman prihvatiti se te uloge, ali u to vrijeme tehnički direktor njemačkog saveza bio je Matthias Sammer i inzistiralo se da član Löwova stožera ima njemačko državljanstvo. I na tome je stvar zapela budući da ja imam hrvatsko državljanstvo i nisam ga se želio odreći. U Njemačkoj sam živio od četvrte godine i u glavi sam Nijemac, ali u duši sam ipak Hrvat – kazao je Šegrt.
Kakav je danas vaš odnos s Löwom?
– Oduvijek smo se uzajamno cijenili, i dandanas smo u kontaktu, čujemo se, vidimo se kad god je prilika. Bio sam nekidan na prijateljskoj utakmici Austrija - Njemačka, no tom zgodom nismo se vidjeli. Löw je uoči Svjetskog prvenstva u velikom poslu, pod velikim pritiskom i sada mu je neophodan mir - ističe Šegrt.
Prisjetio se zanimljive zgode s Löwom za jedne dramatične epizode u Gruziji.
- Bilo je to u predvečerje gruzijsko-ruskog ratnoga sukoba, kada sam živio u Tbilisiju i obnašao funkciju izbornika reprezentacije Gruzije. Rat je bio pred vratima, i ja sam imao zrakoplovnu kartu za let iz Tbilisija. Nazvao sam tada Löwa i samo sam ga zamolio jednu stvar: ‘Ako poginem, pobrini se za moju životnu partnericu’ (koja je tada živjela u Njemačkoj). Löw mi je tada kazao: ‘Molim te, otiđi odande!’, na što sam mu uzvratio: ‘Ako sam dvije i pol godine živio s tim momcima u reprezentaciji, i s tim narodom, kakav bih bio čovjek kada bih im sada okrenuo leđa i pobjegao!’ - prepričava Šegrt, koji je u ratnim uvjetima radio i sedam godina kasnije u Afganistanu.
- Kada sam se jednoga dana priključio prosvjednicima na središnjem trgu u Tbilisiju, ljudi su me prepoznali i tražili su od mene da se popnem na pozornicu i uputim im nekoliko riječi. Govorio sam tada pred dvjesto tisuća ljudi! Bili su to jako emotivni trenuci - prisjetio se Šegrt.
Tako velik, a tako skroman
Kakav je čovjek Jachim Löw?
– Njegova osobina kojoj se najviše divim je skromnost. Tako velik i slavan trener, a tako skroman čovjek! U nogometnom smislu on je perfekcionist, nikada nije zadovoljan i uvijek traži bolje. A kakav je prijatelj, posvjedočit će vam ova anegdota: dok sam bio izbornik Afganistana, Löw me, krajem godine, u blagdansko doba iznenadio telefonskim pozivom. Pratio je nastup moje reprezentacije i nazvao me i kazao mi: ‘Jesi li ikada mislio da ću jednoga dana navijati za – Afganistan? – zaključio je svoju priču Petar Šegrt, kojega su u ratnom vihoru Kabula zvali “Man of hope” ili Čovjek nade.
Ovih dana jedna njemačka televizijska postaja dovršava dokumentarni film o Šegrtovim burnim afganistanskim danima. Nakon završetka snimanja, Šegrt se vraća na Maldive gdje će u kolovozu početi pripreme s tamošnjom reprezentacijom.
ovaj lik ima stvarno nekakve veze sa Serbedzijom