I kako sada stvari stoje, plava povijest pisat će se u dva dijela. U vrijeme prije i vrijeme nakon Vahe. Dolazak ovog stručnjaka bio je ključni potez gazde plavih. Konačno je dao momčad u ruke treneru, konačno on više ne gura neke svoje pulene u sastav.
Sad više nije trener u sjeni, danas se zna da je Vaha gazda svlačionice, a kad je tako, i kad je taj Vaha očito veliki stručnjak, onda ima i rezultata. Izgleda gotovo nemoguće da je uspio igrače koji su bili negledljivi, koje više nismo željeli gledati u plavom dresu, pretvoriti u genijalce koji ginu za svaku loptu.
Igrači vjeruju u njegovu priču, vratio im je samopouzdanje. I svaki igrač plavih priznao nam je da je to bio najveći problem. A Vaha ga je riješio u par dana, već u Györu je Dinamo izgledao drukčije. Pa u Split nije došao kao uplašeni zec koji se nada da neće izgubiti i pritom dobiti batina.
Halilhodžić radi nemoguće, vraća i publiku na stadion. Plavi dresovi opet su u modi, pun ih je bio istok i zapad, bilo ih je i na sjeveru gdje su bili nepisanim pravilom zabranjeni. I bude li Dinamo igrao kao protiv Villarreala, bit će to ruglo sve punije. A bit će punije i duše.
Prvi put smo i mi novinari ustali i zapljeskali igračima. Zapljeskali smo i Halilhodžiću jer vratio je nogomet u Maksimir.
Čudno je, kad to ti smradu Junaci napišeš...da si ustal nečemu što nosi sveti plavi dres... Vrati se koji tjedan nazad, pa prolistaj svoje proserotine protiv Dinama...čmaru uvlakački, hebo te onaj tko te plaća... Dinamo forever!