Sa šest medalja na posljednjih šest velikih natjecanja u nizu Ratko Rudić pogurao je Hrvatsku na rang listi najuspješnijih vaterpolskih reprezentacija na svijetu.
Iako smo zbog starih posrtanja i drvenih medalja još uvijek tek šesti, posljednji uspjesi daju nadu da će se dupini još više približiti vrhu.
Možda već nakon Svjetskog prvenstva u Šangaju, koje za nas počinje utakmicom s Brazilom, u ponedjeljak u 7.30 sati po hrvatskom vremenu.
U skupini C su još Japan i Kanada, pa nam prvo mjesto ne bi smjelo izmaknuti. Ipak, Rudićevi izabranici u Šangaju brane čast europskih prvaka! A prvo mjesto u skupini donosi preskakanje osmine finala i u četvrtfinalu ipak nešto lakšeg suparnika.
Nema lakih suparnika...
– Ah, teško je govoriti o lakom suparniku u četvrtfinalu. Bit će to Mađarska, Španjolska ili Crna Gora, svi su vrlo neugodni. Mađari su se malo skrivali, ali znamo da su iznimno jaki. U Singapuru su pobijedili i Srbe, iako su ovi isti dan odradili i teži trening. Španjolci su također dobri, a Crnogorci su ponešto oslabljeni (bez Zlokovića, Paskovića i M. Janovića, nap. a.). Takve reprezentacije kao što su Crna Gora, Rumunjska, Njemačka, SAD, Australija... možda ne mogu u kontinuitetu odigrati na vrhunskoj razini, ali uvijek mogu iznenaditi – napomenuo je izbornik Rudić.
– Ostaju, dakle, Srbi, Mađari, Španjolci i Talijani kao naši glavni rivali za odličja?
– Barem jednu od tih reprezentacija ne smijemo ostaviti ispred nas. Bit će to svakako zanimljivo prvenstvo, no mi ćemo ići utakmicu po utakmicu.
– Kao u Melbourneu 2007.?
– Upravo tako. Najvažnije je da su svi igrači zdravi – osim što Paškvalin ima lakše probleme s probavom – i da smo se boravkom u Singapuru i igranjem oglednih utakmica adaptirali na vremensku razliku kao i na malo drugačije klimatske uvjete koji vladaju u ovom dijelu Azije – ustvrdio je Rudić, ne skrivajući temeljnu želju:
Glavni cilj – viza za OI
– Nama je dobivanje vize za Olimpijske igre u Londonu glavni cilj. Ne želimo čekati kvalifikacije jer bi nas to omelo u zamišljenom programu priprema za London. Da bismo ostvarili taj cilj, moramo ući u polufinale, a u tom slučaju je realno ići i na medalju.
Ratko je Hrvatsku vodio na tri svjetska prvenstva i na svakom je bio u polufinalu (u Montrealu 2005. bili smo četvrti, u Melbourneu 2007. prvi, u Rimu 2009. treći). Nastavi li se ta tradicija i na obali Istočnokineskog mora, za nastup na OI ne treba se brinuti.
