Čekali smo 86 minuta i – dočekali. Dočekali smo jedan projektil Marcela Brozovića koji nam je donio ogromnu radost i neizmjerno olakšanje. Iz Bratislave se, naime, već naziru neboderi glavnoga grada Katara Dohe, nazire se prvo mjesto u skupini i izravan plasman na Svjetsko prvenstvo. To je ono što Hrvatskoj u ovoj skupini sada ne bi smjelo pobjeći. Na kraju, niti jedne kvalifikacije nisu šetnja u parku, kakvi god suparnici bili.
No, ako Hrvatska u ovom trenutku nema prepoznatljivu, dominantnu, autoritativnu momčadsku igru, ako se i dalje silno muči u kreaciji, ona, hvala Bogu, obiluje takvim majstorima koji su u stanju razriješiti i najzamršeniju situaciju.
Jednom će to biti Perišić, jednom Kramarić, ponekad Modrić ili Pašalić, a u Bratislavi se ukazao izblajhani Brozović i golčinom za pamćenje Hrvatskoj donio tri boda. Iz najvećih muka obično se rađaju najblistaviji rezultati, i želimo vjerovati da će Hrvatska sada bez stresova završiti posao u ovoj skupini.
Nećemo, međutim, Bratislavu pamtiti samo po Brozovoj raketi. Ova utakmica, kakva god bila izvedba naših, ima višestruko značenje za vatrene. Osim što im otvara vrata plasmana na veliko natjecanje, ona je možda i prekretnica u novijoj povijesti reprezentacije, koja je prvi put u sudbinski važnoj kvalifikacijskoj utakmici, k tome i u gostima, pobjedu ostvarila bez Luke Modrića.
To je ona realnost na koju nas je već upozorio Dalić, da Modrić uskoro odlazi sa scene, i to je nešto na što su nas pripremile utakmice s Rusijom i Slovačkom. Bili su to nastupi bez šarma, zavodljivosti i bez seksipila u našoj igri, ali zato su ovo četiri boda izborena na mišiće, na enorman voljni moment i na karakter igrača. Strpljenje se ovoga isplatilo zlatnom Brozovom desnicom, premda smo u nekim trenucima utakmice posumnjali da oni to mogu.
Podsjetimo, Hrvatska je u posljednje tri natjecateljske utakmice bez Modrića (Portugal, Francuska, Rusija) bila bez pobjede. Sada je napokon skinula i taj teret s leđa i u sjajnom raspoloženju čeka Sloveniju u Splitu.
Utakmica u Bratislavi bila je i spektakularna revija obrana debitanta Ivice Ivušića, vratara Osijeka koji je dostojno zamijenio Livakovića. Takva smirenost, koncentracija, budnost, refleksi odlike su velikih svjetskih vratara. Da Ivica napravi video-kompilaciju obrana s ove utakmice, mogao bi se prodati u bilo koji klub na svijetu.
Svakako nam je utakmica pokazala ono što svi znamo. Trenutno nismo blizu forme iz Rusije 2018. godine. Na kraju ove utakmice konačno je i nas iznova pomilovala športska sreća. Meni je draže - ne igrati sjajno ali odnijeti pobjedu negoo igrati sjajno pa izgubiti utakmicu. Ova današnja tri boda su velika kao kuća. Treba na Poljudu "nadozidati" još tri kada pa smo skoro na SP u Kataru. Vjerujem da će se do utorka stadiona na Poljudu brižno čuvati. Zbog svastičara.