Iako smo mu to predložili, na razgovor za Večernjakovu televiziju naš sugovornik nije došao s maskom s kojom ulazi u ring. Alen Babić, hrvatski boksač u usponu, borac s profesionalnim skorom od 9 pobjeda i isto toliko nokauta, nije dozvolio svom alter-egu da dođe na ovaj intervju jer "Divljak" zasad ide samo u ring.
- "Savage" jutros nije bio raspoložen za akciju. Uostalom, ne želim kod vas psovati, to prolazi u Engleskoj a ovdje bi to bilo pregrubo jer naše su psovke jače od engleskih. Uostalom, moram pripaziti na svoj riječnik jer imam puno poklonika među djecom.
Kako je uopće došao na ideju da podijeli svoju osobu na dva dijela?
- Meni alter-ego služi kao štit. Na početku profesionalne karijere, kada bih stao pred kamere, bio sam stegnut i intervjui su mi bili loši pa sam si rekao da moram nešto poduzeti. Ljudi ne razumiju koliki je to stres stati pred kameru i pričati, meni bi to oduzelo puno snage potrebne za boks. Ja u tjednu borbe dam veliki broj intervjua i mene bi to ubilo da nemam neku svoju obranu. Ovako ja uključim "Divljaka" koji govori stvari koje ja ne bih mogao. U tim trenucima kao da neka viša sila preuzme moje tijelo. Osim toga, ljudi ne žele gledati Alena Babića nego "Divljaka", kako pobjeđuje ili gubi.
S obzirom da često koristi izraz "Savage Army" misli li Alen doista da ima toliko puno fanova da ih se može nazvati vojskom.
- To je još uvijek negdje u zraku ali se polako materijalizira. Današnji borci moraju raditi s navijačima jer mi smo samo gladijatori i živimo od njihove energije i ja kao takav osjećam da im moram nešto vratiti nazad. Kada se borim to je ratno stanje, ja se osjećam kao da idem u rat, ali s energijom mojih navijača. Ja doista vjerujem u energiju.
A tvrdi nam da s njom može i rukovati. Ne baš kao bioenergetičar, ali...
- Primjerice, kada moja zaručnica Klara ima noćnu moru, ja tu noćnu moru mogu preuzeti od nje. Ja joj tada velim neka nastavi spavati, a ja ću nastaviti sanjati njenu noćnu moru i to se doista i dogodi.
Koje su pak njegove noćne more? Je li možda da je nokautiran?
- To je većinom teška psihodelija, nisu nimalo ugodne. Nokaut nije moja noćna mora jer ga ja prihvaćam kao mogućnost bez obzira što ja nemam ništa drugo osim boksa i auta.
A na ovaj razgovor došao je u starom Seatu, a od takvog borca očekivali smo da će se dovesti u nekom statusnom simbolu.
- Ja imam svoju sparing kacigu već pet godina, a auto već 11 godina i kada pričam o njemu skoro pa zaplačem. Uostalom, uskoro ću od auto kuće Gašparić dobiti na korištenje neki skup automobil i čim on dođe Seat će na redizajn. Uložit ću u njega tri puta onoliko koliko stoji i čim bude gotovo ja ću nastaviti voziti Seat.
Kao takav, da li ima ideju što će sa svojim prvim milijunom, ako ga, dakako, zaradi?
- Ja bih to podijelio i zaručnica je već luda. Ja ništa ne čuvam, sve što imam potrošim.
Je li to pametno?
- Naravno da nije, no nije ni moj boks pametan pa ga svi gledaju.
Što ako ga "ratna sreća" napusti pa doživi nekoliko poraza?
- Uvijek se mogu vratiti raditi kao redar u noćnom klubu.
A to je radno mjesto za koje ga veže jedan detalj iz intimnog života.
- U noćnom klubu sam upoznao zaručnicu, a nakon toga nikad nismo više zajedno izašli u klub jer to nije mjesto na kakvo volimo izaći. Nažalost, u noćnom životu je previše droge, alkhohola i toga se treba kloniti.
Klaru je zaprosio u Engleskoj, nakon jedne od svojih borbi koju je dobio nokautom. Da li bi to isto učinio i da je izgubio taj meč?
- Da. Uostalom, nije bilo sigurno niti da će reći da pa bih ja prihvatio i da je rekla "ne". Sve je bilo isplanirano za tu borbu a ja sam čak tri sata bio na televizijskoj probi jer to je na malom ekranu trebalo izgledati dobro.
Nije bilo izvjesno niti to da će mu u profesionalnom boksu tako dobro krenuti, iznenađujuće dobro za borca koji u amaterskom boksu nije imao međunarodnih uspjeha.
- Mene amaterski boks više nije zanimao. Moji mečevi su se prodavali za ništa, za dvije buđole.
Za razliku od svoje amaterske karijere u kojoj je bio prilično tih, u profesionalnoj se razgalamio. Je li svjestan da zbog tog "Divljaka" kojeg pušta iz sebe potiče porast broja onih koji ga žele vidjeti nokautiranog.
- Naravno, pa ja njih više volim nego ove koji me tapšu po leđima. Ja sam cijelu karijeru bio potlačen da sam na to i navikao.
Na koncu se ispostavilo da bi kao profesionalac mogao biti značajno uspješniji nego kao boksač amater. Zašto?
- Zato što si ti u profesionalnom boksu svoj gazda, mene se sve pita. Imam trenera Lea Pijetraja, menadžera Dilliana Whytea i promotora Eddiea Hearna i to su ljudi kojima ja vjerujem i kojima mogu reći da i ne želim s nekim boksati. A odbio sam boksati s nekim borcima koji su između 250. i 300. mjesta na svijetu. Toliko sam pričao protiv toga i da sada ja budem taj koji će uskočiti u lagani meč.
U Alenovim javnim istupima česta je tema Filip Hrgović, njegov bivši klupski suborac. Da li ga on danas doista toliko mrzi koliko loše priča o njemu ili je to naprosto u funkciji izazivanja da prihvati meč?
- Nije da ga mrzim, no ni on mene ne voli sigurno. Mi smo jednostavno dvije potpuno različite strane svijeta. Ja sam ušao u boks kroz zadnja vrata a on je ušao na velika vrata. Kako u amaterski boks tako i u profesionalni. Ne volim tu njegovu energiju.
Mnogi boksači i treneri vjeruju da je Hrgović u prednosti nad Babićem i da se ovaj potonji u toj borbi ne bi dobro proveo.
- Pa ja ne bih s njim boksao olimpijski boks jer bih u tom slučaju možda doista izgubio prekidom jer je on puno veći i duži od mene, iskusniji je, ima bolji osjećaj za tu desnu. No, to bi bila tučnjava a ja sam na ulici imao više tučnjava nego on borbi u ringu. I tko kaže a to ne bi bila obična tučnjava kao na ulici. Ja bih ga udario iza glave, ispod pojasa, ako treba udarit ću ga i u zadnju ložu samo da ga naljutim. A kada bi se on naljutio izgubio bi koncept svoje igre i krenuo bi se tući, a on se ne može tući sa mnom.
Sve to sugerira da bi Babić tu borbu, ako se ikad dogodi, mogao dobiti jedino nokautom jer ako bi odlučivali suci tu bi u prednosti bio Hrgović.
- Taj meč se ne bi odlučivao sudačkom odlukom. Taj moj stil je preopasan za njega ali i za mene. Prije tehnike, boks je bio najobičnija tučnjava, a ja sam najobičniji tučaroš. Ja sam ta stara škola, a on je taj fini borac. Pa ne bih ja stajao ispred njega, ja bih ga ugrizao za vrat ako treba - kazao je Babić
>> Pogledajte podcast:
>> Pogledajte i video
Mislim da je Babic potajno zaljubljen u Hrgovica. Kako drugacije objasniti cinjenicu da mu je ovaj bas u svakoj izjavi? Ah te neuzvracene ljubavi.