Zlatna medalja Tina Srbića u finalu Svjetskog gimnastičkog kupa na preči bila je nekako očekivana, ali zlato na gredi Christine Zwicker sigurno nije.
– Daleko do toga da sam očekivala zlato. Greda nije moja najjača sprava, nego parter. No kada sam u kvalifikacijama bila treća na gredi, vjerovala sam da u petom finalu mogu doći do prve medalje. Na kraju je ispalo super, vježba bez pogreške i zlato je tu.
U finalu na parteru bili ste posljednji, osmi?
– Nakon zlata nije bilo više koncentracije – otkrila je Christina.
Koliko vrijedi ova vaša vježba na Europskom prvenstvu?
– Vjerujem da vrijedi finala. Tko zna, možda i nešto više. Vidjet ćemo u prosincu kada bi se trebalo održati Europsko prvenstvo. Bilo je predviđeno da se održi u Azerbajdžanu, ali zbog tamošnje političke situacije to neće biti moguće. Možda se EP preseli u Mađarsku, koja mi je, izgleda, sretna zemlja – kaže Christina.
Učila gledajući YouTube
Osvojiti medalju na gredi pravo je malo čudo.
– Istina, to je najzahtjevnija sprava u ženskoj gimnastici. Na širini samo deset centimetara morate se održati nakon izvedbe elemenata, a to nije nimalo lako. Na gredi samo mala pogreška može jako puno odnijeti – kaže Christina.
Trenira od četvrte godine, a neke elemente učila je gledajući popularni YouTube.
– Trener mi je od samih početaka Marko Brez i jako dobro funkcioniramo.
Čuvate li još fotografiju s Ivicom Kostelićem koja je snimljena kada ste imali šest godina?
– Fotografirala sam se s Ivicom nakon sljemenske utrke u pidžami. Tu fotografiju držim na zidu svoje sobe. Bila sam mala pa se ne sjećam svega baš najbolje. Mama mi je rekla da smo s Ivicom bili u hotelu i da sam mu odlučila napisati pismo. Nacrtala sam ga na prvome mjestu na pobjedničkom postolju i ostavila mu sliku ispod vrata. Bila sam i poslije na sljemenskoj utrci te navijala za Ivicu – sjeća se Christina.
U pismu je, među ostalim, pisalo: “Dragi Ivice, za mene si oduvijek bio poseban i, kako god utrka završi i što god bude, za mene ćeš uvijek ostati najbolji. Jedan jedini šampion.”
U srednjoj prolazim s 5.0
Misle li još uvijek u inozemstvu, zbog prezimena, da ste Njemica, Austrijanka, Švicarka?
– O, da. Kad im kažem da sam iz Hrvatske, svi ostanu u čudu. Ali, budem li stalno u vrhu, svi će zapamtiti odakle sam – kaže Christina.
Sljedeće godine bit ćete maturantica.
– Još uvijek ne znam koji ću fakultet upisati. Znam da me trenutačno zanimaju prirodne znanosti. Možda upišem biologiju ili tako nešto. Sada sam učenica 8. gimnazije, ali kako nam je škola stradala u potresu, idem u 1. gimnaziju. Ne radimo online i svaki dan sam u školi. Naravno, uz obvezno nošenje maski. Inače sam odlična učenica, dosad sam uvijek imala prosjek 5,0 pa vjerujem da mi neće biti teško upisati bilo koji fakultet – istaknula je.
Staru dvoranu zagrebačkog Sokola zamijenila je novom gimnastičkom dvoranom u Lučkom.
– Dobro, uvjeti su puno bolji, ali Možnik i Srbić dokazali su da se svjetske medalje mogu osvajati i u lošijim uvjetima. Za vrijeme lockdowna nisam uopće nigdje trenirala, a kada je Nacionalni stožer pustio prve sportaše u dvorane, onda smo Tin i ja sami znali vježbati u Lučkom – istaknula je mlada gimnastičarka Sokola.
Nađe li se vremena za još nešto osim za školu i gimnastiku?
– Teško. U ono malo slobodnog vremena što ga imam družim se s prijateljima. Ovo ljeto bila sam u gimnastičkom kampu u Pakoštanima, a onda sam produžila do Splita gdje mi živi prijateljica. Sezona je tek počela i sada se treba dobro pripremiti za Europsko prvenstvo, kojeg će, nadam se, biti – zaključila je Christina.
Svaka čast djevojko!!! A Mr_Kamocemo ako misliš da je lako po minimalno 16h dnevno biti u pokretu i raditi (škola, treninzi) što se ne aktiviraš!!! Malo krvavih žuljeva po rukama, malo črnjavki po nogama, mnoštvo bandaža.... Vredniji je članak o ovakvoj djevojci nego tisuće napisanih gluposti o raznim influensericama...