Ozljede? Koljena... ramena... slomljena ruka, šivanja, kralješci, nagnječenja... sve nešto napuklo... Najgori pad? Kada sam pao na snimanju u Americi, direktno na glavu. Vrat mi se potpuno okrenuo i napuknuo mi je kralježak... – prisjetio se kroz smijeh uz pokoju grimasu Mislav Mironović (29), jedan od onih dečki kojima trebamo zahvaliti za popularizaciju mountain bikea u Hrvatskoj. Kada je on počeo voziti, skate park na Jarunu još nije postojao, a prvi bicikl...
- Prvi bicikl bio je sestrin. Maja je pet godina starija i uvijek je sve prije mene dobivala, a ja sam sve nasljeđivao. Kad sam postao Red Bullov sportaš, prvo sam poželio bicikl.
Wings For Life World Run
I on je promotor fondacije Wings For Life i World Runa, globalne humanitarne utrke u kojoj će cijeli svijet trčati u nedjelju, 4. svibnja u podne, a hrvatski je start, uz 35 drugih po svijetu, u Zadru.
- Čim sam čuo da je riječ o humanitarnoj utrci i kakav je njezin koncept, rekao sam: to je to. Prva želja bila je da istrčim maraton, ali kad sam se krenuo spremati, shvatio sam da nisam u stanju.
Prije osam mjeseci napukao mu je međukralježnički disk tijekom snimanja tzv. Red Bull Sunflips, fotografija koja je reprodukcija originalnog logotipa. U SAD-u godišnje provede dva i pol mjeseca na treningu, no sada se sprema preko oceana na operacijski stol.
- Čini se da ću u Zadru pretrčati kojih stotinjak metara i reći: ‘Hvala, doviđenja’ - nasmijao se, a onda ipak dodao: - Dat ću sve od sebe. Možda bih mogao otrčati i deset kilometara, vidjet ćemo hoće li mi kralježnica dopustiti.
Moja tajna formula
Mislav je šest godina trenirao gimnastiku, a ta mu je koordinacija puno pomogla za nove trikove na putu da postane najbolji trials vozač u Hrvatskoj. To je ovdje bilo nešto novo, skakanje na biciklu preko prirodnih ili urbanih prepreka bez doticanja tla nogama. Danas vozi freeride, sve staze po nizbrdicama (downhill), općenito vožnja stazama i/ili akrobacija koje zahtijevaju više vještine i agresivne tehnike, te slopestyle, sve popularni ekstremni freeride s velikim skokovima i akrobacijama (big-air, stunt-ridden freeride).
- U početku smo trenirali svugdje po gradu. Trenirali? Bolje rečeno vozili smo se od osam ujutro do ponoći. Nas petero, šestero bi hodali gradom s biciklima i lopatama. To je bilo kad smo završili srednju školu, već smo bili ozbiljniji. Ljudi su nas čudno gledali, a pogotovo kad počneš kopati i raditi skakaonicu na sred livade – pričao je Mislav i objasnio da je u to vrijeme i sagrađen skate park na Jarunu, a o zatvorenom parku, kao što je Warehouse, mogli su samo sanjati.
- Nisam mogao trenirati koliko sam želio. Uvijek sam kasnio godinu dana. Na televiziji bi vidio neke nove trikove i trebala mi je točno godina da ih naučim, ali onda bi na sceni već bili novi. Bio sam svjestan toga. Uvijek bih se vrtio oko 10. mjesta. Za mene su prava postignuća bila sudjelovanja na velikim svjetskim natjecanjima, ali na svakom regionalnom sam pobjeđivao. Nekad mi je žao što si nisam vizualizirao više, ali opet... vizualizirao sam si drugačije.
Mislav je idejni začetnik mnogih natjecanja u Hrvatskoj, napravio prvi Hrvatski biciklistički video, snimao je reklame i filmove, a sudjelovao je i u američkom filmu „Here we go again“...
Čime se danas bavi?
- Stvaranjem, kakvo god ono bilo. Od treninga, vožnji, trikova do fotografije, snimanja. Napisao sam i svoju prvu kolumnu za časopis Go Out. Držim predavanja u kojima pričam svoju priču i prenosim iskustva. Sve što sam uspio, uspio sam koristeći formulu koju primjenjujem na svemu čime se bavim. O tome ću govoriti i na Festivalu putovanja u Šibeniku 17. svibnja.
A tajna formula je?
- Saznat ćete u Šibeniku – nasmijao se, a onda ipak ukratko otkrio bit:
- Trebaš biti zaluđen onim što radiš. Ta zaluđenost dat će ti dovoljno motivacije da ne staješ. Prvo ‘ne’ ne znači da ne možeš, znači samo da ne možeš tim putem.
To je naučio kada je pokušao izboriti sponzorstvo prestižnog kanadskog proizvođača bicikala Norcu. Slao im je e-mailove, a ovi su mu odgovorili da sponzoriraju samo kanadske vozače.
Sve trošim na vožnju
- No rekli su mi da im mogu i dalje pisati, a ja sam to doslovno shvatio. Svakih tjedan slao sam im nove mailove, videe. Nakon šest mjeseci rekli su: “Svaka čast, nastavi dalje”. Nastavio sam još sljedećih godinu dana, a zadnjih osam godina sam u njihovom timu.
Da ga to sponzorstvo nije povuklo u SAD, ne bi upoznao djevojku Maju Kereš, profesionalnu plesačicu koja je nakon završetka studija u Rijeci otišla na usavršavanje u New York u Broadway Dance Center.
- Oboje smo rastrgani na sve strane i potpuno razumijemo jedno drugo. Zajedno smo dvije godine. Za nju je dvije, za mene tri i pol... Kao i s Norcem, i tu mi je trebala godinu i pol slanja pisama – simpatično je pričao o vezi.
Može li živjeti od mountain bikea?
- Neki zamišljaju da to znači da kupuješ stanove, aute, a neki da se možeš prehraniti. Ja mogu putovati, trenirati i voziti bicikl tamo gdje želim. Imam sredstva da mogu trenirati i da se mogu hraniti sportski. Novce trošim na vožnju bicikla, da bi vozio bicikl, da bi imao novce da bi vozio bicikl da bi... Više neću govoriti da mogu živjeti od toga, reći ću: “Mogu ulagati od toga. Perpetuum mobile”. Ha-ha, to je ta rečenica...
Zadar uz cijeli svijet
Hrvatski Wings for life World Run starta u nedjelju, 4. svibnja na zadarskom Pozdravu suncu, točno u podne. Trkači u Zadru trčat će za one koji ne mogu doslovno s cijelim svijetom, jer starta se istodobno u 35 svjetskih gradova. Utrka je jedinstvena po tome što nema cilja, nego je “cilj” automobil koji će brzinom od 15 km na sat krenuti 30 minuta nakon starta i kako prestigne kojeg od trkača, za njega je utrka završena. Pobjednik svjetske utrke bit će onaj kojeg vozilo posljednjeg sustigne, no pobjednici su svi koji startaju. Cijeli fond namijenjen je za liječenje ozljeda leđne moždine.
Svaka čast na upornosti ali poslijedice za zdravlje su ogromne, da ne govorim o tome da osiguranja ne žele osiguravati ljude koji se bave takvim stvarima.