Košarkaš San Antonio Spursa Dejounte Murray (24) otvorio je dušu za Sports Illustrated i otkrio zapanjujuće detalje iz osobnog života. Detalje zbog kojih se doima kao čudo činjenica da igra u NBA ligi na najvišoj razini i ima četverogodišnji ugovor vrijedan 64 milijuna američkih dolara.
Prije detalja zbog kojih je stigao u centar pažnje široj javnosti, ali i potvrdio koliko je teško pobijediti životne okolnosti, odnosno, presjeći vrpcu problema koji se prenose s generacije na generaciju, treba spomenuti detalje o njemu trenutno. To je zapravo najbitnije, gdje je stigao...
Izabran je upravo od strane Spursa kao 29. na draftu 2016., a studirao je samo godinu dana kako bi ispunio kriterij za ulazak u NBA ligu. Bio je dio Washington Huskiesa. Gregg Popovich u njemu je vidio rješenje za poziciju razigravača i nije se prevario, taj mladić se pokazao kao dugoročno rješenje, ono za smjenu generacije.
Iako je visok 193 centimetra, raspon ruku mu je čak 208 centimetara pa je u obrani iznimno moćan. Zabija oko 16 poena u prosjeku i ima oko pet asistencija po utakmici. Njegovi Spursi su deseti i morat će u razigravanje za ulazak u doigravanje na Zapadu no turbulencije su s tom momčadi očekivane. Uz Murraya će narednih sezona sve doći na svoje, San Antonio će opet gledati momčad spremnu za osvajanje titule.
Ali malo tko bi to mogao reći kroz pogled na korijene ovog 24-godišnjaka.
- Djelovao je divlje, pakleno divlje. Kad sam ga gledao, vidio sam kaos, u pozitivnom i negativnom smislu. Nije imao dobar šut, bio je premršav, ali vidio sam da voli košarku. I u kontrama je bio odličan. Shvatio sam da postoji puno dobroga kod njega, a na ostalom se dalo raditi - prisjetio se Popovich prvih trenutaka s Murrayem.
Košarka mu je bila izlaz. Stasao je u Rainier Beach srednjoj školu, iz koje su stigli Jamal Crawford, Doug Christie, Terrence Williams, Nate Robinson, Kevin Porter Jr. i C.J. Giles. Nažalost, kvart South End (Seattle) u njenoj blizini bio je užasan za odrastanje, zato je taj "balon" u kojem se nalazio kad god bi primio loptu i trenirao bio nešto posebno.
- Morao sam proći nezamislive stvari u mladosti. U trenutku sam da razmišljam da napišem knjigu i ispričam svoju priču kako bih motivirao druge ljude. Do sada sam malo govorio o sebi jer me to traumatiziralo. Kao dijete sam radio sve da bi se došlo do novca, od prodaje droge, krađi i tučnjava. To je bio moj život. Nije bilo izbora, jednostavno si morao biti takav - prepričava Murray.
U popravnom domu završio je s 11 godina i to mu je bilo normalno jer su u mu majka, otac i baka često bili u zatvoru.
- To se prenosilo s koljena na koljeno. Čuo sam i da mi je prabaka vodila bandu koja je radila užasavajuće stvari. Stvarno, zatvor, prodaja droge i krađa bili su mi dio odgoja, nešto potpuno normalno. Zato i sad nakon toliko godina kad se probudim ujutro sretan sam što ne sanjam da igram u NBA.
Nikad prije se nije otvorio oko ovih stvari...
- Čemu? To nije nešto čime se treba hvaliti. Doslovno sam bio na ulici, a to nije bio moj izbor. Tko bi to htio? Bačen sam u to i ne znam kako sam uspio dogurati do ovdje. Zahvalan sam Bogu na tome.
Ljubav prema košarci u njemu je bila toliko jaka da ga je uspjela "gurati" prema onome što vrijedi, daleko od onoga što ga je okruživalo i privlačilo k sebi pod izlikom da ne postoji ništa bolje... Sad je prerezao vrpcu i naredne generacije u obitelji Murray odrastat će u normalnim okolnostima.