- Dok sam ga gledao, i ja sam počeo razmišljati malo o tome, kako ta karijera kratko traje. Ali on ima na što biti ponosan, kao što sam i ja ponosan što sam mogao igrati s njim u Hajduku zadnje dvije godine, govorio je Marko Livaja nakon utakmice protiv Šibenika, zadnje na Poljudu ove sezone i zadnje u velikoj, uistinu posebnoj karijeri Danijela Subašića.
Ovu večer pamtit ćemo po emocijama koje je Subašić 'iskrcao' na Poljud i kasnije pred novinarima. Od suza je jedva slagao rečenice, evocirao je scene sa SP-a u Rusiji, gdje je postigao najveći uspjeh i obranama vodio Hrvatsku do finala.
Najveće utakmice
Igrao je u karijeri najveće utakmice, ostaje upisan i kao jedan od najvećih u povijesti Monaca, kluba u kojem je bio devet godina i skupio blizu 300 utakmica, ali tri epizode na Poljudu - prvi put je ovdje došao još 2008. godine na posudbu, a drugi put 2012. godine - ostaju za njega domet ravan onom najvećem.
- Trenirali smo, sjećam se kao djeca, ja, Luka i neki drugi, a onda je taj čovjek postao Zlatna lopta. To je odgovor na pitanje o najvećem s kojim sam igrao. Kada nabrajate trenere, odmah ću vas prekinuti, jer Špaco... Kakva je to bila legenda - smijao se Subašić bez prestanka dok se prisjećao prvih trenera iz Zadra i anegdota s legendama Hajduka.
>> Odlazak Danijela Subašića
A onda je, na pitanje koje nitko nije trebao postaviti, samo zastao. Dugo je tražio riječi, zadnje koje će s travnjaka uputiti prijatelju Hrvoju Ćustiću. Cijelu karijeru ispod dresa nosi majicu preminulog prijatelja, koji je poginuo igrajući nogomet u HNL utakmici Zadra i Cibalije na Stanovima, ali ovaj put neće se kući vratiti s njom.
- Ostavio sam je tamo gdje je Torcida, ispod njihove tribine ispod sjevera. To je zato što su zaslužili i zašto što posebno cijene one kojih nema - emotivno će Subašić, kojeg je trener Ivan Leko poslao na teren u reprizi finala Kupa od prve minute. Uz ovacije blizu 19 tisuća gledatelja, prvo je poljubio vratnice, a onda kroz špalir suigrača potrčao do tartan staze odraditi onaj najteži, počasni krug.
Igrao je, simbolički, do 24. minute, isti broj Ćustić je nosio na dresu. Livaja je u svojoj stotoj utakmici u dresu Hajduka asistirao mladom junioru Brajkoviću kojeg je Leko poslao na teren od prve minute, a u Šibenik je slomljen u drugom poluvremenu pogocima Mlakara i Benrahoua.
- Afirmirali smo devetoricu juniora, kada sam došao Dinamo je bježao devet bodova. Pokazali smo puno toga u ovom nizu od 13 utakmica bez poraza, ali nisam ja tu da ocjenjujem sam sebe - rekao je Leko i kao najteži trenutak istaknuo bolan poraz na Maksimiru iz veljače u kojem je Hajduk primio četiri komada, a odmah je poljuljana i Lekina taktika s trojicom igrača u zadnjoj liniji.
Leko: 'Ostajem...'
- Svi imamo mozak, valjda smo o tome nešto naučili, kratko će o sustavu Leko, ne krijući iznenađenje što su ga novinari dočekali s pitanjem hoće li ostati u Hajduku.
- Ne znam zašto me to pitate, imam ugovor još dvije godine.
Lukša Jakobušić ima još jednu, posljednju godinu koja ga papirnato veže uz klub, a Leku je nazvao svojim kapitalcem. Zna se što mora napraviti. Sezona je na Poljudu ipak zaključena savljenički, tisuće navijača upali su u travnjak, došle je i do tučnjave ispod istoka. Puno sreće imao je Jakobušićev Hajduk, ali je na kraju sezone pokazao da ima i znanja. Sada još treba vrhunski prijelazni rok i dvostruko rješenje na svakoj poziciji. Osim na jednoj, onoj koja nema zamjenu.
- Puno je mladih, kvalitetnih igrača, samo da brzo ne izgore. Očekujem njihov veći doprinos iduće sezone, govori na koncu Livaja, koji je sezonu bez uvijanja još nakon finala Kupa ocijenio neuspješnom.
