Iako nitko nije vjerovao da će se pojaviti, pod svod velebne Arene Zagreb ponosno je izašao Branko Vukičević. Grančica, kako su ga zvali, prvi put nakon lipnja 1991. godine iz Beograda je stigao u grad u kojem je dosegnuo košarkaške vrhunce. Grad u kojem je postao europski prvak, u kojem su ga, kao i mnoge druge, tadašnji drugovi izigrali.
Dražen mi davao snagu
– Sve mi je ovo tako romantično. Vidim punu dvoranu, podsjetila me na onu atensku i naš naslov. Iako je povratak iz Budimpešte iduće godine kada smo sve ponovili bio još emotivniji, ljudi su stajali u kolonama od granice do Zagreba – prisjeća se Branko Vukičević.
Igranje u velikoj generaciji, igranje s nikad prežaljenim Draženom Petrovićem vrijedi više od bilo kojeg bogatstva.
– Dražen je bio i ostao najveći. Često sam ga se sjetio kada mi je bilo teško u životu. Nikada nisam vidio tako upornu osobu, čovjeka s takvom energijom.
Branko je posljednji put Zagreb vidio u lipnju 1991. godine. S Cibonom se nije najljepše rastao.
– Sa suigračima sam ostao u super odnosima, no ljudi koji su tada vodili klub željeli su me prevariti. Naime, dali su mi rješenje za stan koje nije bilo pravovaljano, rekao bih da je to bila čista krivotvorina. Završili smo na sudu, no došao je taj nesretni rat, slučaj je nestao, a ja sam, eto, ostao bez stana.
No, tu je tek počela kalvarija Branka Vukičevića.
– Svi oni koji nisu razmišljali kao Slobodan Milošević imali su problem. Tako sam ja nestao iz košarke, nisam se mogao zaposliti pa sam sa svojim stricem nešto petljao oko struje.
U trenutku kada je NATO napao Beograd, Branko je došao do dna.
Dobio mirovinu
– Prodavao sam cvijeće pred crkvom kako bih preživio. Bio je to pravi užas.
Nedavno je ipak od Srbije dobio sportsku mirovinu.
– Sve je i u Beogradu krenulo na bolje, iako se teško živi. No, danas je to ipak koliko-toliko prihvatljivo.
Otkrio je zašto nije ostao u košarci.
– Bio sam premoralan da bih tamo uspio.
Trenutačno je jedini dodir s košarkom odlazak na utakmice Partizana.
– Plasman na Final four Eurolige je vrhunski uspjeh.
Može li Cibona danas slaviti pred svojom publikom?
– Partizan je jači, ali to je jedna utakmica, domaći parket. Za Cibonu ipak velika prilika.
