Najbolji hrvatski vozač u BMX Freestyle disciplini, koji je to nedavno dokazao i pobjedom na BMX prvenstvu Hrvatske u sklopu Challenge Toura u rodnom Varaždinu, trenutno se opušta kod kuće, gdje se priprema za nova natjecanja i uživa u plodovima svoga rada. Izvrsne rezultate u 2021. godini već je zaokružio dugo iščekivanom pobjedom na 22. Pannonian Challengeu sredinom kolovoza, a zlatne medalje, postolja i vrhunski plasmani na prestižnim natjecanjima samo dokazuju da je na pravom putu i u odličnoj formi. Naravno, riječ je o Marinu Rantešu, skromnom 26-ogodišnjaku koji je već izgradio ime u svijetu ekstremnog sporta, a koji je i nama u velikom razgovoru otkrio kako se osjeća nakon ostvarenja zacrtanih ciljeva i slavlja pred domaćom publikom, te kako je izgledao njegov put do postolja ove sezone i što misli o premijeri BMX Freestylea na Olimpijskim igrama.
Kakav je osjećaj napokon pobijediti na festivalu na kojemu si napravio prve trikove na BMX-u i što kažeš na atmosferu koja te dočekala u Osijeku?
“Čekao sam doslovno 11 godina da osvojim Pannonian Challenge i zbog toga se osjećam super zadovoljno, iako mi je nakon pada u natjecanju za najbolji trik jedan dio proslave ipak ostao malo u magli. Za ovo sam radio od kad sam počeo voziti BMX – a to je slaviti pred domaćom publikom i stati na vrh postolja u osječkom skate parku. Atmosfera je bila odlična i naravno da mi je publika pomogla za pobjedu. Inače kad vozim, tu minutu ne čujem i ne vidim nikoga, ali kada su tribine prazne teško je voziti, pa mi taj pljesak i bodrenje uvijek daju dodatni motiv da pokažem što više i budem još bolji. S obzirom na okolnosti, organizacije je bila vrhunska, drago mi je da su se ljudi vratili na tribine, da je publika uživala i da smo mi vozači uživali s njima. Vjerujem da će sljedeće godine, kad se cijela situacija dodatno smiri, to biti još veći spektakl, a onda naravno očekujem i obranu naslova na domaćem terenu.”
Odmah nakon 22. Pannonian Challengea si slavio i na Challenge Touru u Varaždinu – kako si doživio to natjecanje u rodnom gradu?
“U Varaždinu je bilo je odlično, a prema nastupima čak 28 vozača vidim da scena u Hrvatskoj puno napreduje. Tako je i skate park u Varaždinu pokazao da ima sve za natjecanje i trening ekstremnih sportaša, od BMX-a i skatea, pa sve do rola, pa čak i romobila. Ondje me podržala cijela obitelj i svi prijatelji, pa je i cijelo natjecanje za mene bilo znatno opuštenije, a sve je upotpunjeno i druženjem na Špancirfestu.”
Kako je izgledala tvoja sezona ove godine i što si sve u njoj postigao?
“Sve je napokon krenulo ove godine, jer u 2020. gotovo da i nije bilo natjecanja osim Pannonian Challengea. Tako je u lipnju došlo Svjetsko prvenstvo u Montpellieru i tamo sam završio treći, što mi je bilo stvarno odlično, jer sam se tek vratio s operacije ramena. Mislim da se sav trud isplatio, kao i ta operacija koja me je vratila u život, jer sam uvijek imao problema s ramenom zbog kojega nikad nisam mogao pokazati najbolje od sebe, a pri svakom padu bi mi se gotovo uvijek dogodila ista ozljeda. Tako da sam nakon operacije bio slobodniji i osjećao sam se super. Sve je krenulo i onda sam pozvan na X Games – ondje sam nažalost doživio pad u vožnji, ali sam unatoč tome završio na 4. mjestu. Potom sam išao na veliko natjecanje O Marisquino u Španjolskoj, gdje sam osvojio zlato, a ubrzo je uslijedio i Pannonian Challenge, gdje sam se također popeo na vrh postolja i tako već sada potvrdio uspješnu sezonu.”
Imaš li još nekih natjecanja u planu do kraja godine?
“Sada imam 2 tjedna pauze, pa natjecanje u Češkoj, pa onda natjecanje u Austriji, a ako to bude odgođeno zbog koronavirusa, idem u Madrid na jedan veći contest. No, sve su to manja, takozvana C1 natjecanja, koja su super, ali što se tiče nekih kupova i svjetskih prvenstava, sve je završilo, pa se nadam da će ih biti još više sljedeće godine.”
Što za BMX Freestyle znači uvrštavanje među olimpijske sportove?
“Mislim da je pojava BMX Freestylea na Olimpijskim igrama nešto najbolje što se moglo dogoditi za ovaj sport u zadnjih 20 godina. Naime, BMX je lagano počeo gubiti na popularnosti, jer nas ljudi nisu doživljavali ozbiljno, bili smo oni dečki koji voze bicikl, opijaju se i drogiraju, a sad kad je napokon olimpijski sport, postao je znatno priznatiji i to nam jako puno znači. Možda ne toliko za starije vozače, ali svakako za nove klince koji dolaze, jer će se raditi puno više parkova u puno više gradova, tako da će svi zainteresirani klinci imati mjesta za treniranje. Olimpijske igre su vjetar u leđa za BMX, tako da i ja jedva čekam Pariz 2024. godine.”
Kako si ti dočekao premijeru BMX Freestylea na nedavnim Olimpijskim igrama u Tokiju?
“BMX je doživio veliku gledanost u Tokiju, a i ja sam sve pratio. Ekstremni sportovi su ljudima zanimljivi, pogotovo onima koji nikada nisu bili u doticaju s BMX-om, jer je to zbilja velika atrakcija. Tako da sam vrlo sretan, iako se nisam uspio kvalificirati zato što sam zbog premalo rangiranih natjecanja u vrijeme korone ostao jedno mjesto vani, ali sam bio sam na korak od Tokija. No, imao sam se čemu radovati, jer je moj prijatelj i mentor, Daniel Dhers iz Venezuele s 36 godina na leđima osvojio srebro i potpuno zasluženo otišao kući poput celbrityja. Zbog toga mi je iznimno drago, jer je on mnogo napravio za cijelu BMX scenu, a pomogao je i meni u razvoju karijere.”
Koja je tvoja poruka za nove generacije i koja je tvoja tajna uspjeha?
“Treba voljeti ono što radiš i prvenstveno uživati na putu do cilja. Kad ostvariš neki cilj i popneš se na postolje, nisi postigao puno ako nisi uživao u cijelom procesu – ako nisi nešto naučio i stekao nova iskustva, ako nisi napredovao u vožnji i pomaknuo svoje granice. Kad uživaš u tom procesu, sve ide lakše i polako sijeda na svoje mjesto, a ciljevi su uvijek tu da se realiziraju, ali i postavljaju novi.”
