Iza nas je sjajna, neponovljiva, godina hrvatskog vaterpola. Jer, malo je reprezentacija u svijetu sporta koje su u jednoj godini osvojile odličja na tri najveća svjetska natjecanja - svjetsko zlato te olimpijsko i europsko srebro. U to ime prvi gost porečke konferencije Sportfest bio je izvršni dopredsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza Perica Bukić.
- Naš zlatni niz krenuo je u Dubrovniku, u gramu vaterpola, i taj grad je prvi put bio domaćin jednog takvog natjecanja. Igrali smo kvalifikacije u Dubrovniku i završnicu u Zagrebu. Sjajnih dva tjedna, odlične igre naših, pun bazen, veliki interes medija. Onaj europski finale protiv Španjolske izgubili smo malo nesretno i nespretno no vratilo nam se to na Svjetskom prvenstvu u Dohi gdje smo osvojili treće svjetsko zlato. Svjetska prvenstva nam dobro idu, na posljednjih devet mundijala osvojili smo osam odličja. U međuvremenu smo bili dva puta prvaci Europe i jednom srebrni.
Kruna godine bile su Olimpijske igre.
- Naš cilj je bio doći do medalje. U Londonu zlato, u Riju srebro, u Tokiju smo završili na petom mjesto i sada smo osvojili srebro. Ovu godinu doista možemo upisati zlatnim slovima hrvatsko vaterpola ali i hrvatskog sporta.
Ako se vratimo 12 godina kada je novi izbornik Tucak preuzeo reprezentaciju, kao da smo se malo poljuljali.
- Kada mijenjaš trenera, kada mijenjaš sustav, uvijek je pitanje kako posložiti priču. Od Atlante 1996. pa do 2005. nismo bili blizu medalja, vrlo često šesti. Skupina mojih bivših suigrača me te 2004. animirala da nešto učinimo. Moja prva ideja je bila dovesti Ratka Rudića. Za sportski uspjeh morate imati tri komponente. Jedna su igrača, s kojima nismo imali nikad problema, druga je struka a treća je organizacija koja se ne vidi na prvu. Moj prvi zadatak je bio okupiti kvaliteta Upravni odbor, pojačati prihodovni dio i pojačati struku. On je upravo tada potpisao novi ugovor s Amerikancima a ja sam mu rekao da ću se kandidirati za predsjednika ako on bude izbornik. Rekao je da bi došao ako ga Amerikanci puste što su oni i učinili. On je udario temelje ne samo rezultatski. Bili smo prvaci svijeta 2007., prvaci Europe 2010. a kruna njegova rada bilo je olimpijsko zlato 2012. u Londonu.
Nakon Rudića trebalo je naći novog čovjeka.
- Tucak je bio Ratkov pomoćnik a 2009. je bio prvak svijeta s juniorskom reprezentacijom. Tucak je nastavio njegov put. On je već na prvom natjecanju, na Svjetskom prvenstvu 2013. je osvojio broncu. Dvije godine kasnije drugi na svijetu, 2016. olimpijsko srebro, 2017. je postao prvakom svijeta. U tih 20 godina, samo dva izbornika, negdje oko 25 medalja, šest zlata, i samo tri predsjednika Saveza što govori o ozbiljnosti organizacije.
Trebalo je za sve to pronaći novce.
- Ja sam najviše ponosan na taj segment. U temeljima uspjeha stoji ozbiljan sustav funkcioniranja, rad s mlađim selekcijama, rad po klubovima koji može biti bolji. Najviše se vidi seniorska reprezentacija i tu moram spomenuti rad na podizanju ženskog vaterpola. Prije 14 godina smo pokrenuli malo ozbiljnije ženski vaterpolo, na tim natjecanjima završavale su naše cure od 15-16. mjesta, pomaknulo se na osmo, pa šesto, a ove godine naše su cure među četiri na svijetu a i do 19 godina su igrale polufinale. Ljudi kod nas imaju zadršku u odnosu na žene u sportu, no ovog časa najjači ženski vaterpolo imaju Amerikanci i njihovi koledži više ulažu u ženski vaterpolo nego u mušku košarku. U Australiji, Kini, Nizozemskoj ženski vaterpolo jači je nego muški. Predsjednik Vlade ima razumijevanja za sport i zajedno pokušavamo uspostaviti sustav po kojem bi hrvatski sport još više koračao prema naprijed.
Koji se tu javljaju problemi?
- Moramo puno više napraviti za status trenera u društvu. Ne postoji niti jedan sportski uspjeh iza kojeg ne stoji trener. Ratko je tada rekao, imam uvjet, devet suradnika. Ja sam pitao zar će svaki igrač imati svog trenera. To je danas standard, da imate takav stručni stožer. Osim izbornika, koji je dirigent, svi rade svoj dio posla da sportaš ima sve uvjete, da se on s tim stvarima ne mora baviti. Da mu je precizno posložena priča. To dakako poskupljuje priču. Svi idemo u tom smjeru da afirmiramo što više rad, ulogu i značaj trenera.
Kakva je hrvatska vaterpolska infrastruktura?
- Svaki sport ima svoju problematiku. Kada pričate s Marijanom Kustićem, on je usredotočen na što više trening terena po Hrvatskoj. Mi smo naučili s puno manjim brojkama doći do rezultata. Ljudi zaboravljaju razliku sporta nekad i danas. Konkurencija naša, u moje vrijeme, nije imala što ima danas. Kada govorimo o Mađarima, Grcima, Talijanima... Oni su svjesni što sport znači za društvo. Infrastruktura je temeljni dio te priče.
Bukić je odnedavno i na funkciji, predsjednik Tehničkog odbora za vaterpolo.
- Svaki od vodenih sportova ima svoj tehnički odbor. Najveću ulogu odigrao Josip Varvodić koji je predsjednik European Aquaticsa i član Upravnog odbora World Aquaticsa. Do mog imenovanja taj odbor se bavio samo suđenjem a ja sam insistirao da to ne bude odbor sudaca nego da imamo i ljude koji se bave promjenama pravila, sustavima natjecanja, kalendarima natjecanja, razvojem vaterpola u država koje ga nemaju, promocijom vaterpola, marketingom, sponzorstvima... Ako želimo pratiti najjače sportove moramo unaprijediti sve ove elemente.
Medalje na najvećim natjecanjima osvajaju ovi uobičajeni "sumnjivci"? Kako se potiče vaterpolo u tim vaterpolski malim zemljama.
- Amerikaci imaju svoj sustav. Amerikanke dominiraju, Španjolke su do njih, Mađarice, Grčke. Muški vaterpolo im je sve bolji. Mi smo u moje doba igrali za olimpijsko zlato s Amerikancima. Puno bolje mogu zemlje poput Francuske, skandinavskih zemalja, Turske, zemlje koje imaju uređen sustav sporta. Bez njihove želje to je, dakako, nemoguće.
Što su sljedeći ciljevi?
- To je isto ostavština Ratka Rudića. On je nama usadio da je cilj biti najbolji na svijetu, tek onda si ispunjen do kraja. Čim si drugi na svijetu, nitko te ne pita kako si pobijedio u polufinalu nego kako si izgubio u finalu. Jedino što te ispuni do kraja je zlato. Nadam se da ćemo uz pomoć HOO-a, Vlade, sponzora, Hrvatske turističke zajednice... Bez svih njih mi ne bismo mogli ostvarivati rezultate. Pariz je bio srebrni, mi svi gorimo od želje da uzmemo zlato u Los Angelesu. Uvijek je cilj osvojiti olimpijsku medalju jer vam ona daje poseban status. Na svjetskim i europskim prvenstvima će nam cilj biti zlato. U vaterpolu imate devet država koje su došle u Pariz uzeti zlato. S tim da je deseta bila Australija, koja je pobijedila i Mađarsku i Srbiju, reprezentacije koje su ušle među četiri. Kvaliteta se širi, sve je više komeptitivnih zemalja. Ti kada uđeš u utakmicu s bilo kojom od tih reprezentacija ne možeš znati tko će pobijediti. Ono što je meni bilo sjajno u Parizu da smo na bazenu od 15 tisuća ljudi imali krcate tribine. Ima tu i problema koje u hodu treba rješavati. Nas čeka Svjetsko prvenstvo u Singapuru kamo idemo kao branitelji naslova. No, glavni nam je cilj formirati jaku momčad koja će rasti do Los Angelesa i tamo biti najbolji – naglasio je Bukić.
"Naš zlatni niz krenuo je u Dubrovniku, u gramu vaterpola.."..Zašto gram? Zašto nije kilogram ?