Irina Kirilova, nekadašnja sjajna odbojkašica koja je igrala za Hrvatsku, Mladost i Dubrovnik, u kolovozu će biti rado viđena gošća u Zadru, koji će ugostiti jednu od skupina Europskog prvenstva odbojkašica.
Irina je igrala za Hrvatsku kada je naša ženska reprezentacija osvojila dvaput zaredom srebrnu medalju na europskim prvenstvima. Igrala je devedesetih za Mladost i Dubrovnik, s kojima je osvojila Ligu prvakinja
Tri srebra s Hrvatskom
S devet godina počela trenirati odbojku u rodnoj Tuli, da bi njezin talent vrlo brzo prepoznao vrhunski svjetski trener i matematičar Nikolaj Karpolj te je doveo u Uraločku, gdje je postala najbolja tehničarka svijeta.
Godinama nakon toga uopće nije bila oduševljena kada ju je tadašnji izbornik SSSR-a i trener u klubu, u čuvenoj Uraločki, Karpolj, zajedno sa suigračicama Jelenom Čebukinom i Valentinom Ogijenko doveo u zagrebački Dom odbojke.
– Bila sam ljutita, bijesna i očajna, godinama prije sanjala sam o zapadu. Htjela sam u Italiju, do tada sam sa SSSR-om osvojila sve što se osvojiti dalo, a Karpolj me iz jednog socijalizma odveo u drugi.
No vrlo brzo prilagodila se Zagrebu. Ne zato što je Zagreb sličio ijednom ruskom gradu, nego zato što se naučila u socijalizmu prilagoditi na svaku situaciju. Uostalom, Ira je bila organizatorica igre svjetskog kalibra, ona je bila mozak ekipe, bila je motor koji nikada nije smio stati.
– Brzo sam se priviknula na grad koji me odmah osvojio svojim šarmom, a i ljudi su me lijepo primili i nisam više bila nezadovoljna, jer Zagreb je definitivno bio zapad za bivši SSSR – rekla je Kirilova.
Sa sovjetskom reprezentacijom osvojila je sve što se moglo osvojiti, zlato na Olimpijskim igrama 1988., Svjetski kup 1989., Europsko prvenstvo iste godine te Svjetsko prvenstvo 1990., kada je bila proglašena i najboljom igračicom. Prva je odbojkašica s hrvatskom putovnicom koja je 2017. godine uvrštena u Odbojkašku kuću slavnih u američkom Holyokeu, gradu u kojem je William G. Morgan 1895. izmislio ovu svjetski popularnu igru.
Od svih tih trofeja Hrvatskoj su najzanimljivija dva srebra s Europskog prvenstva 1995. u Nizozemskoj i 1997. u Češkoj te zlato s Mediteranskih igara 1993. godine. Na klupskom planu u Hrvatskoj potpisuje prvi i za sada jedini naslov europskih prvakinja Mladosti 1991. godine.
– Irina je bila zvijer na terenu. Njen angažman svakoga bi posramio i, kada neka igračica ne bi u utakmicu ušla sa sto posto, ona bi je prisilila na dodatni angažman svojom neizmjernom energijom. Iako je s reprezentacijom SSSR-a sve osvojila, nikada nije za sebe govorila da je najbolja tehničarka na svijetu, nego da je to jedna kineska reprezentativka – rekla je o Irini njezina nekadašnja suigračica Marija Anzulović. Slavica Kuzmanić, još jedna naša vrhunska odbojkašica i Irinina suigračica iz zlatnih dana Mladosti, koja je 1998. i s Dubrovnikom osvojila najsjajniju klupsku europsku krunu, dodaje:
– Imala je igračku i ljudsku karizmu koju nije bilo lako pratiti.
Nakon što je došla u Mladost, s predsjednikom Nevenom Baračem na čelu, u Hrvatskoj je dobila i državljanstvo pa je zahvaljujući njoj naša ženska reprezentacija na tri europska prvenstva zaredom osvojila srebro, gubeći u finalu jednom od Nizozemske i dva puta od Rusije.
– Nikad nisam mogla mirovati. Htjela sam se ponovno vratiti na olimpijsku scenu i zaigrati za Rusiju na Olimpijskim igrama u Pekingu, ali stroga pravila FIVB-a to nisu dopustila jer sam već jednom promijenila državljanstvo. Ali zato sam suprugu Giovanniju Caprariju bila asistentica na klupi ruske reprezentacije od 2005. do 2008., kada je on kao izbornik s Rusijom 2006. osvojio naslov prvakinja svijeta – rekla je Irina.
Kao izbornica u ljeto 2011. godine stigla je i na klupu hrvatske reprezentacije, na kojoj se nažalost zadržala tek nekoliko mjeseci.
Igrala i sa 46 godina
– Ostala sam kratko zbog nekih problema s ugovorom, ali to nije nimalo umanjilo moj stav prema hrvatskoj odbojci pa jedva čekam početak Europskog prvenstva i jednu od skupina u Zadru – rekla je i dodala:
– Pratim hrvatsku reprezentaciju koliko stignem i mogu, poznajem izbornika i neke igračice koje igraju u Italiji. Veselim se što će to biti u kolovozu u Zadru, jer sigurno ću doći na neke utakmice, naravno, ako epidemiološke mjere to budu dopuštale. To mi je na neki način usput, kada iz Italije idem na odmor u svoju kuću u Brelima ili kada se vraćam. Ionako uvijek posjetim svoju prijateljicu i bivšu suigračicu Mariju Anzulović u obližnjem Novigradu.
- Mislim da je odličan potez što se Hrvatska prihvatila domaćinstva jedne od skupina, to je super za popularizaciju odbojke, pogotovo ženske, u kojoj postoji i dokazana kvaliteta. To će se sigurno dobro odraziti i na domaću ligu jer je nacionalno natjecanje osnova svega i treba ga što bolje pozicionirati, a to se može bolje napraviti uz povećan interes za odbojku koji će se stvoriti oko EP-a, pogotovo mlađih populacija koje tek dolaze, ali i sponzora – za kraj iskusno procjenjuje situaciju Irina.
Zanimljivo je da se nakon klupe Hrvatske vratila igranju pa je u 46. godini potpisala za Uraločku...
Karpolj je odrađivao partijski zadatak! Zato je došla u Hrvatsku!